RESPIRATORNA INSUFICIJENCIJA
(engl. respiratory faillure), stanje koje karakteriše smanjen parcijalni pritisak kiseonika u arterijskoj
krvi (hipoksemija), bilo izolovan ili udružen sa povećanjem parcijalnog pritiska ugljen-dioksida u
arterijskoj krvi (hiperkapnijom). Nastaje kao posledica oboljenja respiratornog sistema (opstruktivne
bolesti disajnih puteva, pneumonije, fibroze pluća, akutnog respiratornog distres sindroma,
mehaničke opstrukcije disajnih puteva), kardiovaskularnih oboljenja (tromboembolije pluća,
kardiogenog edema pluća, šanta između plućne i sistemske cirkulacije), oboljenja zida grudnog koša i
pleure (velikog pleuralnog izliva, opsežnih pleuralnih priraslica, pneumotoraksa, kifoze, skolioze),
kod ekstremne gojaznosti (Pickwickov sindrom) i kod neuromuskularnih poremećaja. Po nastanku
može da bude akutna ili hronična, a po ispoljavanju latentna (samo u naporu) ili manifestna (uvek
prisutna). Parcijalnom se naziva kada je prisutna samo hipoksemija, a globalnom kada postoji i
hiperkapnija. Dijagnostikuje se analizom respiratornih gasova u arterijskoj krvi. Obično se
komplikuje respiratornom acidozom (v. respiratorna acidoza).