RESPIRATORNI OTPOR
(engl. respiratory resistance), mera otpora protoka vazduha koji prolazi kroz disajne puteve
pacijenta. Fiziološki predstavlja zbir otpora u disajnim putevima i otpora u tkivu i označava
indikaciju opstrukcije u vazdušnim putevima pacijenta. Veća vrednost rezistanse znači da je potrebna
veća razlika pritisaka da bi se održao željeni protok vazduha. U toku meha-ničke ventilacije, vrednost
rezistanse se po-većava. Respirator izračunava njenu vrednost na osnovu vrednosti za maksimalni
protok i vrednosti pada pritiska u vazdušnim putevima pacijenta koji se dobija kao razlika pritiska u
respiratoru (maksimalni pritisak) i pritiska u plućima (plato-pritisak + PEEP). Dok je protok gasa u
vazdušnim putevima pacijenta laminaran, rezistansa nije zavisna od veličine protoka. U praksi,
protok gasa ima turbulentnu prirodu, te se stvarna vrednost rezistanse menja linearno sa vrednošću
protoka. Zato se vrši „normalizacija“ na standardni protok od 0,5 L/sek.