Kelj je povrće prebogato vitaminima i mineralima, sadrži čak sedam puta više beta karotena i 11 puta više luteina od brokolija. Poznat je po obilju biljnih vlakana.
Izgledom i oblikom, kelj (Brassica oleracea) je veoma sličan kupusu. Kao glavičasto lisnato povrće, kelj jeste, uslovno rečeno, varijacija kupusa. Iako pripadaju istoj porodici, poznatoj pod imenom kupusnjače, kelj je sa svojim osobinama posebna povrtarska kultura.
Kelj se najviše uzgaja u Aziji i na Mediteranu, ali je u priličnoj meri rasprostranjen i u severnoj Evropi i Americi. I mada su ga, kultivisanjem, u današnjem obliku proizveli belgijski povrtari u 18. veku, za kelj su znali i stari Grci i stari Rimljani. U Škotskoj je posebno omiljena namirnica, pa kada se nekom upućuje poziv na večeru, obično se kaže: „Dođi na kelj“.
Kelj koji se danas nudi najčešće je u obliku glavice. Osim ovog postoji i lisni ili bezglavi kelj, kao i kelj pupčar. Međutim, kakvog god da je oblika, korisni sastojci su svuda isti. Ova namirnica je siromašna samo kalorijama, dok sve drugo poseduje u izobilju, zbog čega i privlači posebnu pažnju zdravstvenih stručnjaka.
Prisutan je u svim godišnjim dobima, ukusan i bogat izvor vitamina A, C, K i B kompleksa, gvožđa, luteina, biljnih vlakana. Zbog količine kalcijuma koju sadrži zovu ga i „kraljem kalcijuma“. Sadrži i velike količine kalijuma, dok je sedam puta bogatiji beta karotenom i čak jedanaest puta luteinom od brokolija. U zavidnim količinama sadrži još i mangan i magnezijum.
Dokazano je da što tamnija boja kelja znači da je u njemu više beta karotena, odnosno provitamina A. Beta karoten je posebno važan jer osobe čini vitalnim i raspoloženim. Bez ikakvog otpora beta karoten prodire u svaku ćeliju, odakle povoljno deluje na ceo organizam.
Zbog obilja biljnih vlakana kelj se preporučuje osobama sa slabom pokretljivošću creva.
Osim toga, trebalo bi da ga konzumiraju i osobe sa visokim krvnim pritiskom, a zbog vitamina A i luteina svi koji žele da što duže sačuvaju oči od degenerativnih poremećaja, odnosno katarakte.
Istraživanja pokazuju da konzumiranje hrane bogate karotenoidima i vitaminom A dvostruko smanjuje rizik od razvoja katarakte.
Takođe, vitamin A je značajan i za normalnu funkciju reproduktivnih organa, a pomaže i u borbi protiv virusnih infekcija. S obzirom na to da je kelj „kralj kalcijuma“, treba ga unositi da bi se očuvalo i zdravlje kostiju.
Uloga vitamina C je takođe važna, jer on i posle kuvanja u kelju ostaje u znatnim količinama. Ovaj vitamin u organizmu sprečava delovanje slobodnih radikala, koji utiču na pojavu različitih oblika zloćudnih tumora.
OPREZ!
Iako se kelj kao namirnica preporučuje svima, trebalo bi da ga izbegavaju osobe sa bolesnim bubrezima i poremećenim radom štitne žlezde. To je zbog supstance goitrogene koja, iako se kuvanjem u izvesnoj meri uništava, ostaje u dovoljnoj količini da pravi problem ovim pacijentimaVitamin C je važan i za brže zarastanje rana, očuvanje pluća, a zahvaljujući njemu pospešuje se i antioksidativno delovanje vitamina E i poboljšava apsorpcija gvožđa.
Osim toga, kelj deluje pozitivno na metabolizam i ublažava simptome reume. Na bolne zglobove dovoljno je da se stave sveži listovi kelja, dok osobe sa problemima u želucu treba da piju sveže isceđen sok.
Prilikom kupovine treba birati teže, tamnozelene glavice sa čvrstim središnjim delovima listova.
Listovi bi trebalo da budu sveži, bez tragova gubitka boje i vlage, mrlja i rupica. Ukoliko su glavice lagane, znači da su izgubile dosta vlage ili su dugo stajale na policama gde se prodaju u neodgovarajućim uslovima čuvanja.
Ne treba kupovati ni prepolovljene glavice, zaštićene providnom folijom, jer brzo gube veliku količinu vitamina C. U kućnim uslovima kelj je najbolje iskoristiti u roku od dva dana, jer ukoliko duže stoji, gubi vlažnost i razvija gorku aromu.
SPECIJALITET
Kelj se priprema na sličan način kao i sladak kupus sa mesom. Razlika je jedino što se meso ovde kuva posebno da bude mekano, a kelj se kuva u supi od mesa.
Priprema: U odgovarajući lonac stavite glavicu kelja, težine oko 750 grama i isecite na kocke dimenzija 4 centimetra. Dodajte jedan oljušten krompir, iseckan na sitne kockice, a možete dodati i jedan paradajz isečen na komade.
U drugi lonac stavite 300-400 gr junećeg mesa bez kostiju, isečenog na manje komade. Sve prelijte vodom i kuvajte dok meso ne postane meko. Poželjno je da lonac bude hermetički zatvoren, ali ukoliko ga nemate, može i bilo koji drugi. Kada je meso skuvano, supom prelijte kelj i počnite da ga kuvate. Tokom kuvanja kelj posolite i pobiberite, i pazite da se ne prekuva.
Pred kraj kuvanja, u kelj stavite meso, i sve zajedno još kratko kuvajte.
Na kraju dodajte zapršku, spremljenu na standardni način, i ostavite da još malo prokuva.
(Novosti)