Većina bolesnika sa seboroičnim dermatitisom boluje ne od neke popratne bolesti, ali ovaj poremećaj često prati Parkinsonovu bolest, cerebrovaskularne bolesti te infekcije uzrokovane virusom humane imunodeficijencije (HIV-1).
Seboroični dermatitis
Etiologija:
Većina bolesnika sa seboroičnim dermatitisom boluje ne od neke popratne bolesti, ali ovaj poremećaj često prati Parkinsonovu bolest, cerebrovaskularne bolesti te infekcije uzrokovane virusom humane imunodeficijencije (HIV-1).
Klinička slika:
Seboroični dermatitis čest je, hronični poremećaj koji zahvata središnji deo lica i vlasišta; povremeno se pojavljuje u preponama, aksile, naborima pod dojkama iu gluteusnoj brazdi. Bolesnici se često žale na svrab ili peckanje. Karakteristična je pojava masnih ljuskica koje prekrivaju eritematozni krpice ili plakove. U vlasištu se može prepoznati kao jaka perut. Na licu zahvata obrve, vjeđe, glabelu, nazolabijalnu brazdu ili uši. Pojava ljuspica unutar spoljnog uha često se pogrešno shvata kao hronična gljivična infekcija (otomikoza), a postaurikulni dermatitis često postaje maceriran i osetljiv.
Seboroični dermatitis često je izražen u odojčadi na vlasištu („mliječac“), licu ili na preponama. U dece nakon dojenačke dobi nije primećen, a javlja se opet u odraslih.
Lečenje:
Ovaj poremećaj uspešno se leči upotrebom slabo do srednje-potentnih lokalnih glukokortikoida u kombinaciji sa šamponima koji sadrže katran od uglja i / ili salicilnu kiselinu. Delotvorni su i šamponi na bazi selena sulfida. Na lice se ne smeju nanositi fluorirani glukokortikoidi.