=““ =“:/s/2019/11/17/fb-content.png“ „0“ =“0″}
Angine predstavljaju klinički sindrom uzrokovan različitim agensima koji se karakteriše upalom sluzokože Waldeyerovog limfnog prstena i osećajem bola u guši u vidu stezanja. Mogu da budu samostalna oboljenja ili se javljaju kao jedan od simotoma neke generalizovane bolesti.

ETIOLOGIJA

Uzročnici angine su bakterije (piogeni stafilokok, streptokok, difterični bacil, pneumokok, fuziformni bacili, spirohete), gljivice (Candida albicans, Sporotrihum), razni virusi (adenovirusi, rinovirusi, virusi inluence i parainflu¬ence, enterovirusi, herpes simpleks virus i virusi osipnih groznica), gljivice.

PATOGENEZA

Nezavisno od toga da li uzročnik deluje primamo na mestu ulaska ili se dejstvo ispoljava sekundarno kao manifestacija osnovne bolesti, svi uzročnici kapljičnim putem dospevaju do sluzokože nazofarinksa gde se razmnožavaju i izazivaju zapaljenje. Pojedini agensi ostaju na mestu ulaska ali luče egzotoksine koji se resorbuju i daju udaljene manifestacije dok drugi probijaju barijeru, od¬laze u regionalne limfne žlezde i dalje u krvotok.

KLINIČKA SLIKA

U kliničkoj slici se javljaju opšti infektivni i lokalni subjektivni objektivni simptomi. U opšte simptome spadaju temperatura praćena groznicom, glvobolja, malaksalost. Od lokalnih simptoma najznačajnija je gušobolja u vidu stezanja, naročito pri gutanju. Ovaj bol može da se propagira prema uhu ili čitavoj strani vrata. Objektivni simptomi su karakteristične promene na tonzilama na osnovu kojih postoje razni morfološki oblici angina. Pored promena na tonžilama zapažaju se i promene na sluzokoži nepca, usne duplje, jeziku, oseca se zadah iz otvorenih usta (foetor ex ore). Regionalne limfne žlezde su otečene i bolne. Kod male dece kod angina se javlja bol u trbuhu, povraćanje, što daje sliku hirurškog oboljenja.

Postoji nekoliko morfoloških oblika angina: kataralna, lakunama, fibrinozna, pseudomembranozna, flegmonozna, ulcerozna, nekrotična i vezikulozna. Međutim na osnovu morfoloških karakteristika teško je odrediti etiološki agens jer pojedini uzročnici mogu prezentovati više oblika, odnosno jedan morfološki oblik može biti uzrokovan većim brojem uzročnika.