SINUS
(engl. hollow, sinus, lat. sinus), šupljina, nabor ili džep; 1. šupljina u središnjem delu kosti ispunjena
vazduhom i obložena sluznicom; 2. prošireni venski krvni sudovi nepra-vilnog oblika i debljih
zidova; 3. delimično prošireni deo venskog krvnog suda. S. dure matris (engl. venous s. of dura
mater, lat. s. durae matris ), venski sinus tvrde moždane ovojnice. Venski krvni sud nepravilnog
oblika prisutan u duplikaturi tvrde moždane ovoj-nice. Ovi venski sinusi dreniraju vensku krv iz
lobanjske duplje i mozga. Osobeni su po tome što im je unutrašnjost obložena endotelom i lišena
venskih zalistaka; s. karo-tikus (engl. carotid s., lat. s. caroticus ), karo-tidni sinus. Prošireni završni
deo zajedničke karotidne arterije u čijem se zidu nalaze baroreceptori (presoreceptori) koji reaguju
na promenu krvnog pritiska; s. kavernozus (engl. cavernous s., lat. s. cavernosus), parni šupljikavi
venski sinus tvrde moždane ovoj-nice koji se nalazi uz bočnu stranu tela klinaste kosti. Pruža se od
gornje orbitalne pukotine do vrha petroznog dela slepoočne kosti. Kroz spoljašnji zid ovog venskog
sinusa prolaze III (nervus okulomotorijus), IV (nervus trohlearis), V1 (nervus oftalmikus) i V2
(nervus maksilaris) moždani živac. Kroz samu šupljinu venskog sinusa prolaze unu-trašnja karotidna
arterija i VI moždani živac (nervus abducens); s. koronarijus (engl. coronary s., lat. s. coronarius),
srčani venski sinus. Najveći venski krvni sud srca koji se nalazi u zadnjem delu pretkomorskokomorskog
žle-ba. Prihvata vensku krv iz većeg broja vena srčanog zida; s. paranazalis (engl.
paranasal s., lat. s. paranasalis), vazdušni sinus pridodat nosnoj duplji. Vazdušni paranazalni sinusi
predstavljaju šupljine u središnjim delovima pojedinih kostiju lobanje i lica, čiji su zidovi obloženi
sluznicom i koji komuniciraju sa nosnom dupljom. U paranazalne sinuse ubrajaju se 4 parna sinusa:
čeoni (sinus frontalis), klinasti (sinus sfenoidalis), sitasti (sinus etmoidalis) i gornjovilični (sinus
maksilaris).