SPLENEKTOMIJA (engl. splenectomy), ope-rativni zahvat kojim se posle podvezivanja odgovarajućih krvnih sudova u celosti uklanja slezina. Najčešće se izvodi transabdominalnim putem (kroz trbuh), ali može se izvesti i torakoabdominalnim pristupom (kroz trbuh i grudni koš). Najčešći razlozi za splenektomiju su: trauma, odn. povreda i prskanje slezine usled kontuzije (dejstva tupe sile) na trbuh. Izvodi se u cilju terapije određenih bolesti krvi i to kod hemolitičke anemije (pošto se u slezini razaraju crvena krvna zrnca), kod raznih vrsta trombocitopenije (kada slezina pojačano razara krvne pločice), i kod tumora i tzv. limfoproliferativnih bolesti, kada je slezina mesto gde se umnožava patološko limfno tkivo.
Splenektomija se nekada radi i u okviru drugih operacija, kod malignih oboljenja želuca i debelog creva, kada se slezina sa njenim žlezdama uklanja kao mogući nosilac metastaza. Efekat splenektomije u lečenju ovih oboljenja je različit. Potrebne su dobra priprema i procena bolesti uz saradnju hematologa i hirurga. Posle uklanjanja slezine nastaje dugotrajan porast broja belih krvnih zrnaca i krvnih pločica, što se i koristi u tera-peutske svrhe. Iako je život bez slezine moguć, ipak se za izvesno vreme pojavljuje smanjenje otpornosti na infekciju i sklonost ka pojavi sepse, posebno kod dece i iscrpljenih osoba.
Zato se taj tzv. „postsplenektomični sindrom“ mora prevazići primenom antibiotika, seruma i sredstava za pojačanje imuniteta. Prvu splenektomiju zbog traume izveo je Nicolaus Mathias u Kejptaunu u Južnoj Africi, a prvu splenektomiju zbog hematološkog oboljenja (sferocitoze) Spencer Wells 1887. u Engleskoj. Često se u literaturi diskutuje i o delimičnoj (parcijalnoj) splenektomiji kod traume, uz različite metode reparacije, mada ovaj postupak nije u širokoj primeni, pre svega iz sudskomedicinskog razloga, jer je manje siguran u zaustavljanju krvarenja.
U cilju sprečavanja post-splenektomičnog sindroma dosta se radi i na autotransplantaciji tkiva slezine, za šta postoji više operativnih metoda sa različitim uspehom. Opšti mortalitet usled splenektomije zbog traume zavisi od pratećih povreda, i kreće se od 1 do 5%.