Izbegnite zamke poslovne sredine na elegantan način.

Završena je još jedna radna nedelja. Junak ove priče zadovoljno zatvara laptop računar, bez sumnje zbog, možda, loše urađenog posla.  Pripremao je završni izveštaj prošlomesečnog poslovanja, kada je okončan veliki projekat, koji je neplanirano pripao njegovom preduzeću, i u koji su svi položili velike nade. Sada on mora da polaže račune. I sve je sračunao kako treba. Svoju profesiju obavljao je vođen profesionalizmom – vrednošću koju je posmatrao kao sredstvo za ostvarenje cilja, i koja je za njega predstav­ljala izvor poslovne energije. Profesionalizam mu je omogućavao da se usredsredi na suštinu, da vidi oku nevidljivo. Profesionalizam je za njega razum koji sprečava nagone da ga vode kroz poslovni, životinjski, svet u kome vladaju surovost, agresivnost, laktanje. 
U ponedeljak, tačno u devet časova, ušao je u kancelariju svog direktora. Rezultat prošlonedeljnog, odnosno prošlomesečnog rada je više nego zadovoljavajući. Međutim, sada je uvideo na licu svog šefa razočaranje. Onda su usledile salve neprofesionalnih uvreda na račun njegovog rada, kao i neizbežno – “Izigrao si moje poverenje! U izveštaju stoji da je utrošeno mnogo više novca nego što nam je bilo povereno. Firma koja nam je dala novac i resorno ministarstvo su mi poslali žestoke kritike uz napomenu da se sve pod hitno ispravi! I to ću pokušati sam i da uradim. Ako nije kasno…”
On je samo hladno, ali ne i (očekivano) prazno gledao u pravcu direktora. Ako ne dozvolimo drugome da “igra” svojim stilom, ni naš stil neće doći do izražaja. Dopustimo drugom da kaže svoje, da bismo i mi rekli ono što želimo. Za to nam je potrebno samo malo karaktera. Zato je sačekao svoj red da nešto kaže u samoodbrani i rekao da će odmah doneti svoje proračune koje je u petak predao. 
Nije ovaj mladić bezgrešan. Nije on učinio i ne čini ništa nemoguće. On samo radi svoj posao jer je na vreme izgradio svoj odnos prema njemu i zna za vrednost i granice morala dobro obavljenog posla. I tu niko i ništa nije i ne može da promeni – poštovanje pravila, poštovanje protivnika, poštovanje igre, poštovanje sebe.

Kako da budete profi?
Pozovi profesionalca “Kada imaš problem, pozoveš profesionalca”, glasi misao koju glavni likovi u kultnom filmu “Fargo” nekoliko puta ponavljaju, valjda da bi i gledaoci shvatili suštinu. Primenjeno na naš slučaj – kada imate problem u privatnom životu, pozovite profesionalca u vama, ili radite na njegovoj izgradnji. Pravi profesionalac može da se posveti samo svojoj profesiji, tokom radnog vremena nema vremena za druge stvari i niko drugi ga ne zanima. On zbog toga nije egoista, već neko ko samo ispunjava svoj zadatak u jednom kolektivu i kao deo šire društvene zajednice.
Razvijajte pro­fe­siona­li­zam, ali umereno Osnovna pretpostavka pravog profesionalca jeste neprekidan napredak. Ipak, osim unapređivanja poslovnih veština i primene teorijskog znanja, radite i na balansiranju u svojevrsnom procesu identifikacije sa profesijom. Tanka je linija koja vas deli od prelaska na stranu gde nijedna druga stvar osim posla ne zaslužuje da joj se posveti pažnja.
Čuvajte “tišinu rada” Vremenom, shvatate ko koliko efektivno radi u vašem preduzeću, a ko polovinu radnog vremena provodi u (pre)priča(va)nju. Naravno, nije pristojno i ljudski da se nečiji, naročito emotivni izlivi ignorišu, ali ukoliko su oni česti i preterani, pokušajte kolegi ili koleginici da skrenete pažnju na to da je posao tu upravo da bi napravio razliku između dve vrste života, i da prelaskom jednog, zatvarate vrata drugog praga. U suprotnom, u tom nerazgraničenom vakuumu privatnog i poslovnog duvaće promaja. Možda vaše ćutanje na radu neće utišati brbljiv(i)ce, ali će uticati na to da se zapitaju o smislu izgovorenog ili urađenog. Ipak, povremeno bi trebalo da iskažete svoj stav ili mišljenje o aktuelnoj temi, što bi trebalo da bude dovoljno da vas kolege ne ignorišu zbog ćutanja, ali će istovremeno više poštovati vašu tišinu.
Kontrolišite famili­jari­za­ciju na poslu HR stručnjaci ukazuju na to da, bez obzira na uverenja da bi odnosi među zaposlenima trebalo da budu prisni, te da se privatni problemi rešavaju u razgovorima sa kolegama, ili tokom kafe-pauze sa direktorom, određeni stepen distance utiče na produktivnost rada – zaposleni koji su više vremena provodili u radu sa pauzama za ručak imali su veću učinak krajem godine od onih koji svakih pola sata ulaze u razgovore sa kolegama o temama nevezanim za posao. Takođe, zaključeno je da ljudi koji ne razdvajaju poslovni od privatnog života, vremenom postaju više nezadovoljni obema sferama života zbog toga što se o detaljima i dilemama iz privatnog, najčešće ljubavnog života, često poveravaju kolegama ili koleginicama koje smatraju svojim prijateljima, a oni ostaju zapravo to što jesu – konkurencija na poslu. Preterano iznošenje lepih stvari iz privatnog života i hvalisavost, takođe, može negativno da utiče na odnose među zaposleni­ma. Ne zaboravite – iskrenost na radnom mestu je (ponekad veoma loša) gluma! Sve ovo ne znači da posao treba da vam postane nevažan. Bavite se svojim poslom, ali sa emotivnom distancom.
Budite istrajni i nepokolebivi Poslovno oruženje okuplja ljude bez imalo skrupula. Ljudi na poslu koriste sva moguća i nezamisliva sredstva u pokušaju da vas obore. Bitno je da zapamtite svoj glavni put i da vas ništa ne odvrati od njega. Paradoksalno zvuči, ali gvozdenu volju i glad za uspehom moguće je ostvariti jedino krčenjem svog životnog auto­puta. A kada na tom putu naletite na prepreku zvanu nesporazum – prevaziđite je na način na koji biste se suočili sa njom na autoputu. Budući da grabite velikom brzinom, morate biti oprezni. Pokušajte da vidite što više (u)napred, kako biste na vreme mogli da zaobiđete rupe i neravnine, jer nagli pokreti i potezi pri velikoj brzini ugrožavaju vašu stabilnost.
Čuvajte srećne sate dragocenog slobodnog vremena Psiholozi direktorima velikih kompanija često savetuju da uvedu “happy hour” na nedeljnom ili mesečnom nivou, kao sredstvo za zbližavanje zaposlenih. Tokom ovog “srećnog sata” zaposleni se prepuštaju čarima novih zabavnih igara, gde je dozvoljeno sve ono što nije dopušteno tokom radnog vremena. Sami procenite da li je vaše prisustvo na ovakvim “sastancima” zaista neophodno i da li bi vaše odsustvo uticalo na vašu poziciju u radnom kolektivu. Ukoliko uviđate svrsishodnost ovak­vog oblika druženja, biće to sasvim dovoljna doza familijarnosti. Sami odredite šta vam je bitno – vreme, energija, novac, emocije, ljudi.
Izbegnite klaniranje Novi ste u preduzeću. Već na pragu vidite podeljenost na nekoliko frakcija. Kojoj ćete se prikloniti? Ljudska je potreba da pripada sebi sličnima. Međutim, dobro promislite o tome koliko je potreba i zaista potrebna. Klanovska podela unutar firmi često je uslovljena ljudskim, a ne poslovnim karakteristikama zaposlenih. 
Predložite rešenje, ne rešavajte predloge Profesionalac je neko od koga se traži da predlaže ideje, ali pre svega znanje za njihovo sprovođenje. Kada se od zaposlenih zatraži da daju predloge za izradu nekog projekta ili rešenje nekog (finansijskog) problema, oni kreativni se nalaze u raljama copy-paste majstora. Potrudite se da izbegavate prišivanje svog imena uz predloge koji nisu produkt vaših sivih ćelija. S druge strane, ne insistirajte na tome da svi u svakom trenutku znaju da je spasonosno rešenje vaš kec iz rukava – nije svrha u tome da se sami predstavljate kao kakav pametnjaković, neka toga budu svesne vaše kolege, i naravno poslodavac. O tome neka govore vaš trud, rad i rezultati.