Stafilokokna pneumonija je znatno reda od pneumokokne, javlja se u 5% slučajeva bakterijskih pneumonija. Redovno se razvija nakon akutne virusne respiratorne bolesti, posebno kao superinfekcija u toku influence a kod male dece direktnom inhalacijom uzročnika bez predhodne virusne infekcije. Može nastati i kao posledica diseminacije iz gnojnog žarišta.
Osnovna lezija kod direktne inhlacije uzročnika se odigrava na plućnom parenhimu u vidu alveolitisa sa stvaranjem acino-nodoznih gnojnih i nekro- tičnih žarišta rasutih po jednom ili oba plućna krila. U tim gnojnim žarišima stvaraju se apscesi, koji zbog nekroze tkiva pluća i drenaže gnoja koz bronhe omogućavaju stvaranje šupljine (pneumatocele). Apscesi mogu da konfluiraju, da se prošire na pleuru dovodeći do empijema ili da fistuliziraju u pleuru razvi¬jajući sliku piopneumotoraksa.
Ukoliko se stafilokokna pneumonija razvija udružena sa influenca infek¬cijom, u plućima postoji hemoragični edem a sluzokoža bronha koja je takođe otečena, je pokrivena fibrinskim naslagama poput pseudomembrana.
Klinička slika počinje naglo sa skokom temperature, jezom, drhtavicom. Od respiratornih simptoma prisutni su bol u grudima, produktivan kašalj sa pu- rulentno-hemoragičnom ekspektoracijom, dispneja, cijanoza. Fizikalni nalaz zavisi od opsežnosti promena.
Na radiografiji se mogu da vide karakteristična okrugla ili ovalna zasen- čenja koja odgovaraju ognjištima infiltracije ili manjim apscesima. .Takođe se mogu da vide komplikacije u vidu empijema ili pneumotoraksa. Pored karakte¬rističnih radioloških promena na plućima za dijagnozu je od pomoći leukocito- za, ubrzana SE, izolacija uzročnika iz sputuma, krvi, eksudata pleure.
Lek izbora u terapiji su penicilinaza-rezistentni antibiotici (visoke doze penicilina G, npr 24 miliona ij. na dan, cefalosporini III generacije (2×2 g), klindamicin (4×600 mg), gentamicin (3×80 mg). Kod komplikacija kao što su empijem, apsces, pored medikamentozne primenjuje se i hirurška terapija