STIMULUS
(engl. stimulus), draž; 1. promena u spoljašnjoj ili unutrašnjoj sredini organizma koju mogu
detektovati specifični receptori i koja dovodi do adekvatnog odgovora. Stimulusi po prirodi mogu
biti: mehanički, hemijski, termički, električni; 2. faktor koji dovodi do povećanja neke funkcije ili
metaboličkog procesa. Adekvatni s . (engl. s. adequate), specifična forma energije koja deluje na
određeni, osetljivi receptor i dovodi do karakteristične reakcije; liminalni s. (engl. liminal s.),
pragovni s; maksimalni s . (maximal s.), s. čiji je intenzitet dovoljan da izazove odgovor maksimalne
amplitude; pragovni s. (engl. treshold s.), s. čiji je intenzitet dovoljan da izazove odgovor; s. koji je
sposoban da depolariše membranu do praga okidanja; subliminalni s . (engl. subliminal s.),
subpragovni s.; subpragovni s. (engl. subtreshold s.), s. čiji intenzitet nije dovoljan da izazove
odgovor; koji depolariše membranu ispod praga dovodeći do pojave subpragovnih ili elektrotoničkih
potencijala; supraliminalni s. (supraliminal s.), suprapragovni s.; supramaksimalni s. (supramaximal
s.), s. čiji je intenzitet veći od maksimalnog; u elektrodijagnostičkim studijama se koristi da bi se
utvrdilo da li je izazvani potencijal dostigao svoju maksimalnu amplitudu; suprapragovni s. (engl.
supratreshold s.), s. čiji je intenzitet veći od pragovnog s.; koji depolariše membranu iznad praga
okidanja.