Postoji veliki broj ulceroznih lezija gastrointestinalnog sistema koji se khnički moraju razlikovati od hroničnog peptičnog ulkusa. Medu njima akutne gastrointestinalne erozije želuca čine posebno mesto jer se javljaju kod pacijenata u stanju šoka, sa masivnim opekotinama, sepsom i teškim traumama.
Postoji veliki broj ulceroznih lezija gastrointestinalnog sistema koji se khnički moraju razlikovati od hroničnog peptičnog ulkusa. Medu njima akutne gastrointestinalne erozije želuca čine posebno mesto jer se javljaju kod pacijenata u stanju šoka, sa masivnim opekotinama, sepsom i teškim traumama. Ova stanja se najčešće nazivaju stres ulkusima ili stres erozijama. Lezije u ovih pacijenata su multipne i često su lokahzovane u fomiksu želuca gde se većinom luči HCL, ah se mogu razviti i u antralnom delu želuca i duodenuma.
Kao što je naglašeno, erozije i superficijalni ulkusi se razvijaju u 90% pacijenata sa politraumom i opekotinama, a klinički se manifestuju kao gastrointestinalne hemoragije većeg ih manjeg intenziteta. Razvijaju se najčešće 24h posle traume, a hemokult test je pozitivan u prvih 24-48 sati nakon traume. Dijagnoza navedenih lezija postavlja se gomjom fiberendoskopijom, jer erozije koje
su superficijalna oštećenja želudačne sluzokože ne mogu se otkriti barijumskim pregledom želuca i duodenuma. Na ova stanja mora se misliti kada postoje gastrointestinalna krvarenja u pacijenata sa septičkim temperaturama, pohtraumom, opekotinama ih šokom.
Postoji više teorija koje pokušavaju da objasne nastajanje stres ulkusa ili mukoznih erozija, a jedna od osnovnih je oštećenje mikrocirkulacije sluzokože želuca, što dovodi do njene ishemije, te je na taj način čini znatno osetljivijom na dejstvo HCL.
Lečenje akutnih stresnih ulceracija i erozija podrazumeva davanje antacida i antagonista H2 receptora.
Akutne ulceracije želuca koje su često udružene sa intrakranijalnim povredama ih povećanjem intrakranijalnog pritiska, zbog tumora mozga ih subduralnog hematoma, nazivaju se Cushing ulkusi.