Nema svako nemirno dete ADHD, samo četiri do sedam posto dece su zaista pogođena ovim poremećajem. Manje televizije i šetnja na svežem vazduhu pomoći će bolje od tableta.
Nema svako nemirno dete ADHD, samo četiri do sedam posto dece su zaista pogođena ovim poremećajem. Manje televizije i šetnja na svežem vazduhu pomoći će bolje od tableta.
Vaše dete ne može nijednu knjigu na miru da gleda, ne sedi mirno, loše razume priče i nespretno je. Moguće je da pati od sindroma hiperaktivnosti (ADHD). Ova „moderna“ bolest spada u najčešće dijagnostifikovane poremećaje u ponašanju dece. Međutim, simptomi mogu da imaju i sasvim druge uzroke.
Bečki pedijatar Peter Voitl upozorava na prevremenu dijagnozu: „Za roditelje je to možda olakšanje što su konačno našli razlog za upadljivo ponašanje deteta. Uz to se ADHD uglavnom brzo i nekomplikovano leči lekovima. Međutim, to je previše jednostavno“. Deci se pritom daju stimulansi koji povećavaju pažnju. Tako su u stanju da bolje shvataju stvari – kao posledica toga smiriće se i mogu duže i bolje da se koncentrišu na aktivnosti.
Pritom je neophodno da se i psiha dece leči i eventualno da se u terapiju uključe i roditelji i školsko okruženje. Bečki pedijatar savetuje da bi kao prvi korak roditelji trebalo da pažljivo posmatraju svoje dete. Najvažnija odlika ADHD-a je teškoća u koncentraciji, ne hiperaktivnost. Postoje i mirna deca sa ADHD, a ima i neke posebno inteligentne dece koja su nemirna i ometaju u školi, jer im je dosadno. Dakle, dečija duša se ne može tek tako pročitati. Međutim, važna je egzaktna dijagnoza. Problemi u školi, agresivnost prema porodici i nedostatak prijatelja su moguće društvene posledice ADHD-a.
Kako roditelji mogu da preduprede to? Voitl kaže da visoka očekivanja npr. u školi stavljaju decu pod pritisak. Ona moraju da znaju da kod kuće uvek mogu da računaju na razumevanje. Osim toga, preporučljivo je da se za svaki sat gledanja televizije ili igranja za kompjuterom uplanira i jedan sat šetnje na otvorenom, jer će to obezbediti potrebni balans.