TIAZIDNI DIURETICI
(engl. thiazide diuretic), sulfonamidni diuretici, koji uzrokuju umerenu diurezu inhibicijom
resorpcije jona Na+ i Cl- u distalnim tubulima bubrega. To su: hlorotiazid, hidrohlorotiazid,
politiazid, hlortalidon, kinetazon, metolazon, indapamid. Efekt počinje posle 1 – 2 sata od oralnog
unošenja i traje 12 – 24 sata. Kod hronične primene ovih lekova poželjna je bar dvodnevna pauza
radi izbegavanja neželjenih efekata. Koriste se za lečenje hipertenzije, akutne i hronične
insuficijencije srca, edema i idi-opatske hiperkalciurije. Kod bolesnika sa diabetes insipidusom
tiazidi deluju antidiure-tički. Neželjeni efekti su: gubitak kalijuma, hiperurikemija, poremećaj
tolerancije uglje-nih hidrata, alergijske reakcije i hiperlipidemija. Ne smeju da se koriste kod
bubrežne insuficijencije, diabetes mellitusa, gihta i hipokaliemije. Zbog moguće hipo-kaliemije
potreban je oprez kod terapije edema u cirozi jetre i kod istovremene pri-mene tiazida i glikozida
digitalisa.