TIMUS
(engl. thymus), limfoepitelijalni organ koji se nalazi u prednjem medijastinumu. Njegovu strukturu
čine: 1. vezivna kapsula; 2. stroma koja čini septa koja penetriraju od kapsule kroz parenhim; 3.
parenhim je limfoepitelijalno tkivo podeljeno septama u lobule poliedarnog oblika. Lobuli imaju
tamnu, perifernu zonu, tzv. korteks koji je bogat u limfocitima (prevashodno malim, dok su srednji i
veliki slabije zastupljeni). Ova zona je od samih septa odvojena slojem zarav-njenih retikuloepitelijalnih
ćelija. Drugi deo lobula timusa je centralna zona ili medula koja je bogata retikuloepitelijalnim
ćelijama, Hasallovim korpuskulima, a mogu se naći i poneki limfocit (prevashodno
srednji i veliki), makrofag, plazmocit, eozinofilni granulocit, itd. Timusa je jedan od centralnih
imunološ-kih organa, te su mu funkcije: 1. produkcija T–limfocita koji nastaju od stem ćelija koje u
fetalnom periodu dospevaju u timus iz jetre, a kod odraslih dospevaju iz kostne srži. Zreli timociti
naseljavaju timus-zavisne zone limfnih organa; 2. obezbeđivanje T-limfocita sa eksprimiranim
specifičnim receptorima u cilju prepoznavanja stranih antigena; 3. produkcija timusnog humoralnog
faktora. U ži-votnom periodu od rođenja do puberteta timus je vrlo dobro razvijen. Od puberteta
timus pokazuje dobne involutivne promene koje se sastoje u smanjenju težine, smanjenju produkcije
limfocita, u zamenjivanju ranije opisanog tkiva masnim tkivom. To podrazu-meva podebljavanje
septa, umnožavanje Ha-sallovih tela, nestajanje granice između korteksa i medule, sve dok se ne
uspostavi dominacija masnog tkiva. Ipak, funkcija timusa ostaje ista kao i na početku života.
Involucija timusa može se desiti i pod uticajem nekih egzogenih faktora, kao što su: bolest, težak
stres, povišena koncetracija kortizola i gonadalnih steroida.