Zastupljenost tuberkuloze creva odražava zastuplj enost tuberkuloze pluća u određenoj populaciji. U našoj zemlji nije tako retka kao u zemljama Zapada.

 

Zastupljenost tuberkuloze creva odražava zastuplj enost tuberkuloze pluća u određenoj populaciji. U našoj zemlji nije tako retka kao u zemljama Zapada.

 

Etiologija i patogeneza. Glavni patogen j e Mycobacterium tuberculosis. M. bovis je, od širokog uvođenja pasterizacije mleka, zastupljen samo u zemljama u razvoju. Tuberkuloza creva se obično nađe kod bolesnika sa tuberkulozompluća, posebno aktivnom, naročito sa kavemoznim promenama i pozitivnim ispljuvkom. To odražava rizik gutanja velikog broja mikroorganizama. Ipak se nađu i slučajevi bez dokaza za tuberkulozu na rendgenogramima pluća. Tuberkuloza crevaje čestau bolesnika sa AIDS-om.

Patologija. Kod 90% bolesnika zahvaćen je ileocekalni region. Zbog čestog zahvatanja obe strane valvule ona je obično inkompetentna, što može da bude od koristi za razlikovanje od Crohnove bolesti. U preostalim slučajevima učestalost opada od ascendentog kolona, jejunuma i apendiksa do
duodenuma, želuca, sigmoidnog kolona i rektuma.
Prema makroskopskom izgledu, tuberkuloza creva deli se u tri oblika: ulcerozni oblik (60%), sa brojnim površnim ulceracijama, visoko virulentan i s visokim mortahtetom; hipertrofični oblik (10%), sa ožiljavanjem, fibrozom i uzdignutim lezijama shčnimkarcinomu; i ulcerohipertrofični (30%), u kome je crevni zid zadebljan, s inflamatomom masom oko ileocekalne regije. Nađu se: aktivna inflamacija, strikture, kao i fistule. Seroza je pokrivena brojnim tuberkulima. Mezenterijumske limfhe žlezde su uvećane, a posle presecanja zapaža se kazeozna nekroza. Za razliku od Crohnove bolesti, ulceracije su cirkumferentne pa zarastanje uzrokuje suženja.
Karakterističnu histološku leziju predstavljaju granulomi, ali se kazeifikacija ne nađe uvek, posebno u sluznici, dok se, po pravilu, nađe u regionalnim limffaim žlezdama. Kod oko trećine slučajeva nađu se, bojenjempo Ziehl-Nielsenu, acido-rezistentni bacili, koji se mogu dokazati i kultivisanjem tkiva.

Klinička slika. Najčešći simptom tuberkuloze creva je bol u trbuhu (80-90% slučajeva), a znak palpatomi nalaz duboke mase u donjem desnom kvadrantu trbuha (60-70% slučajeva). Česta je febrilnost, a bolesnici su intoksicirani, obično više nego u Crohnovoj bolesti, slične rasprostranjenosti. Ispoljavanja plućne, ili tuberkuloze drugih Organa (ženski genitalni organi, nadbubrezi i dr.), mogu da budu prikrivena digestivnim simptomima, ili je situacija obmuta.
Stenotične lezije creva uzrokuju zatvor, ali je čest i proliv, usled bakterijske kolonizacije iznad stenoze i sekrecije u inflamiranom regionu. Opstrukcija limfatika može da uzrokuje crevni gubitak proteina. Laboratorijski nalazi su nespecifični. Česta je blaga anemija, uz normalan broj leukocita. Mogu da se nađu promene u smislu sindroma loše apsorpcije. Komplikacije su krvarenje, opstrukcija i razvoj fistula između vijuga creva ili s okolnim organima.

Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza. -Definitivna dijagnoza crevne tuberkuloze postavlja se nalazom organizama u tkivu (bojenjem ili kultivisanjem). Verovatna dijagnoza postavlja se kod osoba s aktivnom plućnom tuberkulozom udruženom sa kliničkim i rendgenološkim nalazima koji sugerišu zahvatanje creva. U oko trećine slučajeva tuberkulozni bacili se nađu u stolici, ali je nalaz nespecifičan jer mogu biti u pitanju samo progutani bacili. Tuberkulinski test je od relativno male pomoći jer, usled inanicije, može da bude negativan i u aktivnoj tuberkulozi creva.
Rendgenski pregled pokazuje zadebljalu sluznicu, izmenjene nabore, ulceracije, pseudopolipoidne promene. Cekum je kontrahovan, valvula inkompetentna, a ileum se
obično uliva pod pravim uglom, dok kratki segmenti creva mogu da bude stenotični (shka 13). Mogu da se nađu i fistule, a hipertrofični oblik liči na karcinom cekuma. Kalcifikovane limfhe žlezde i patološki rendgenski nalaz na plućima doprinose dijagnozi crevne tuberkuloze. Kolonoskopija i laparoskopija mogu da daju adekvatan materijal za histološko ispitivanje i kultivisanje.
Crohnova bolest može da daje sve promene kao u crevnoj tuberkulozi, osimpostojanja mikroorganizama. Yersinia enterocolitica uzrokuje crevne ulceracije i adenopatiju, ali je istorija obično kratka a izlečenje spontano. Karcinom cekuma ili amebom mogu da liče na tuberkulozu; sifilis i lymphogranuloma venereum danas su relativno retki.
 
Lečenje. Standardno lečenje tuberkuloze izonijazidom (400 mg/dan), etambutolom (15 mg/kg/dan) i rifampicinom (600 mg/dan), u toku 18 meseci, daje visok stepen izlečenja crevne tuberkuloze. Etambutol može da se zameni pirazinamidom (15-30 mg/kg/dan), sem u infekciji M. bovis. Pacijenti sa AIDS-om imaju protrahiran tok bolesti i mogu da zahtevaju primenu lekova „ druge linije “, zbog visoke učestalosti rezistencije mikroorganizama. Samo stenoze sa kompletnom opstrukcijom ili nemogućnost da se lezija razlikuje od karcinoma, zahtevaju operativno lečenje.