acute-tubulo-interstitial-nephritispmInfekcije mokraćnog sistema znak su kolonizacije mikroba u mokraći, ali i invazije tkiva bilo kojeg dela tog sistema. Kriterijum za postojanje infekcije je nalaz znaćajne – signifikantne bakteriurije (više od 100.000 klica u 1 ml mokraće – pokazatelj je aktivne infekcije ali ne daje odgovor na pitanje na kom nivou se infekcija zbiva.

 

TUBULO-INTERSTICIJALNE NEFROPATIJE (TIN)

acute-tubulo-interstitial-nephritispmDefinicija:

Heterogena grupa bolesti u kojima su primame promene na tubulima i intersticiju bubrega.

Etiološka podela:

1.         TIN izazvane bakterijskom infekcijom
2.         TIN izazvane lekovima
3.         TIN kao posledica metaboličkih poremećaja
4.         TIN – idiopatske i nepoznatog uzroka
5.         TIN izazvane imunim poremećajima
6.         ostale TIN
Podela prema kliničkoj slici: 1. akutni TIN
                                     2. hronični TIN

TIN IZAZVANE BAKTERIJSKOM INEKCIJOM (INF. URINARNOG TRAKTA)

Definicija:

Infekcije mokraćnog sistema znak su kolonizacije mikroba u mokraći, ali i invazije tkiva bilo kojeg dela tog sistema. Kriterijum za postojanje infekcije je nalaz znaćajne – signifikantne bakteriurije (više od 100.000 klica u 1 ml mokraće – pokazatelj je aktivne infekcije ali ne daje odgovor na pitanje na kom nivou se infekcija zbiva. Mali broj klica u kulturi – kontaminacija. Infekcije mogu biti simptomatske i asimptomatske.

Uretralni sindom – sindrom polakisurije i dizurije, a bez signifikantne bakteriurije.

Recidivi infekcija: 1. relaps-recidiv bakteriurije izazvan istim uzroćnikom

                               2. reinfekcija-recidivna infekcija drugim mikroorganizmom.

Epidemioiogija:

Značajan morbiditet – 25/1000/god. u svim dobnim grupama, u osoba oba pola:
–           žene generativne dobi ćešće pogodene (10 puta) zbog: kratke uretre, vestibulum vagine je uvek kontaminiran. polni odnos, graviditet (kom- presija uretera utcrusom, estrogeni)
–           prostatićki sekrct deluje baktericidno i štiti muikarce od infekcije do starosti (uvećana prostata povećava ućestalost infekcije),
–           u trudnica ućestalost asiptompatske bakteriurije je od 2-8%, ali se u 30% u poslednjem trimestni pojavljuje manifestni pijelonefritis ako se bakteriurija ne leči,
–           infekcija mokraćnog sistema je odgovorna za petimi slućajeva gram-nega- tivne sepse.

Etiologija:

Gram negativne baktcrije stanovnici creva, Streptococcus faecalis, staphylococcus saprophyticus izazivaju vile od 95% infekcija. Prisustvo dve ili više bakterija u mokraći obično znaći kontaminaciju. Najćešći kontaminanti su: Staf. epidermidis, coryncbacteria, lactobacilus.

Patogeneza:

Put infekcije: češće ascendetno, u sepsi hematogeni. Ulazak bakterija u bešiku ne znaći i bolest – ako postoji dispozicija domaćina ili izuzetna virulencija uzroćnika razviće se cistitis. U lokalnoj odbrani od infekcije znaćajna je uloga sekretornog IgA. Unutar bubrega infekcija se odigrava pretežno u meduli. U nastanku hroničnog pijelonefritisa kijućnu ulogu igra poremećaj u celularnom imunom odgovoni na bakt. antigen stimulacijom proizvodnje antitela na vlastiti tubularni antigen.

Klinička slika: Klinički simptomi infekcije urotrakta:

1.         uretritis
2.         prostatitis (akutni i hronični)
3.         sy. polakisurije i dizurije
–       uretrtlni sy.
–       cistitis
4.         pijelonefritis (akutni i hronični)
–           asimptomatska bakteriurija

Klinlčka slika cistitisa:

učestalo mokrenje, pećenje pri mokrenju, bolovi pri mokrenju, palpatorna osetljivost predela bešike, a u laboratorijskim analizma pozitivan zapaljenski sy., dominira dobro opšte stanje i kondicija. Ako se pojave opšti simptomi (groznica, porast temperature) uz bol u lumbalnom predelu i palpatornu osetljivost, onda je došlo do razvoja pijelonefritisa

U akutnom pijelonefritisu nema bubrežne insuficijencije osim u slučaju bilateralne bolesti, nekrotizirajućem papilitisu, ili ako je superponiran na drugu renalnu bolest.

Dijagnoza:

Anamneza, fiz. pregled, pregled urina: proteinurija – tubularni tip, leukociturija, eritrociturija, leukocitni cilindri, bakteriurija, hematol. nalazi: povišena SE, Le, skretanje ulevo, povišen fibrinogen.

Hronični pijcloncfritis: polimorthi simptomi, neretko se prezentuje znakovima HBI (u dve trećine se razvija arterijska hipertenzija).

Dijagnoza:

Metode za lokalizaciju mokraćne infekcije: 1) direktne: kateterizacija uretera, ispitivanje mokraćne bešike, 2) indirektne: titar serumskih antitela, protiv O-antigena gram-negativnih bakterija, titar antitela protiv Tamm-Horsfallova proteina u serumu, bakterije obložene antitelima u mokraći, enzimurija, sposobnost koncentracije mokraće. Eradikacija bakteriurije jednom dozom antibiotika upućuje na to da inf. bubrega nema. Sterilna piurija pobuđuje sumnju na tuberkulozu (inf. mycoplasmom, chlamydia, trichomonas, vimsi). Ekskretoma urografija je neophodna za postavljanje dg. hroničnog pijeionefritisa.

Terapija:

Lečenje jednom dozom nekomplikovanih urinamih infekacija: amoksicilin 3 g per os, kanamicin 500 mg i. m., Bactrim – 4 tabl., trimetoprim 400 mg per os, sulfisoksazol 2000 mg pcr os. (dnevno).

Lečenje akutnog pijelonefritisa: ležanje u krevetu, obilje tećnosti, mešana ishrana, antibiotici (amoksicilin, Bactrim, cefalosporini prve ge- neracije, a u bolničkim uslovima gentamicin); 10-14 dana.

Lečenje hroničnog pijelonefritisa: otkloniti faktore nastanka (stenoza pijeloureteričnog vrata, aberantna krvna žila, kamenci, metab. bolest), lečenje akutnih simptoma kao kod akutnog pijelonefritisa, lečenje nrt. hiperten.

AKUTNI TUBULOINTERSTICIJSKI NEFRITIS

U kliničkoj praksi najčešće je izazvan bakterijskom infekcijom (pijelonefritis). Nastaje još usled reakcije preosetljivosti na lekove, u sklopu imunoloških bolesti, a može biti i idiopatski.

HRONIČNI TUBULOINTERSTICIJSKI NEFRITIS

1.         bakterijske infekcije (hornični pijelonefritis, opstrukcija urotrakta, vezikoureteralni refluks)
2.         lekovi (anaigetici, litijum)
3.         metabolički poremećaji (hiperurikemija, hiperkalcemija, hipokalemija, hiperoksalurija)
4.         imunološke bolesti (SLE, Sjdgrenov sy., melana knoglobulinemija, primarne glomerulopatije)
5.         maligne bolesti (leukemije, limfomi, multipli mijelom)
6.         hereditarne bolesti (familijami intensticijski nefritis, medulama ci- stična bolest)
7.         bolesti nepoznatog uzroka (endemska nclropatija, idiopatski tubulo- intersticijski nefritis)