Tajvanci koji vežbaju po 15 minuta dnevno, ili 92 minuta nedeljno, povećali su svoj životni vek za tri godine u odnosu na ljude koji su neaktivni, prema studiji objavljenoj u časpisu „ The Lancet“.
Tajvanci koji vežbaju po 15 minuta dnevno, ili 92 minuta nedeljno, povećali su svoj životni vek za tri godine u odnosu na ljude koji su neaktivni, prema studiji objavljenoj u časpisu „ The Lancet“.
„Umerena fizička aktivnost smanjuje smrtnost iz bilo kog razloga za 14 odsto“, rekli su autor studije dr Xifeng Wu profesor i predsednik Univerziteta u Teksasu i dr Anderson Cancer iz Odeljenja za epidemiologiju. “ Na osnovu rezultata prethodnih istraživanja korist od ovakvog vežbanja je značajana čak i bez postizanja preporučene doze od 150 minuta nedeljno.“
Vodeći autor dr Chi-Pang Wen, sa instituta za Nacionalno zdravstveno istraživanje na Tajvanu, i njegove kolege su takođe otkrili da se kod osoba rizik od smrti iz bilo kog razloga smanjuje za 4 odsto za svakih dodatnih 15 minuta vežbanja do 100 minuta dnevno. Oni koji vežbaju po 30 minuta dnevno dodaju oko četiri godine očekivanog životnog veka.
„Ove prednosti važe za sve starosne grupe, oba pola i one sa rizicima od kardiovaskularnih oboljenja“, naglašavaju autori.
Ako bi neaktivni ljudi na Tajvanu svakodnevno po malo vežbali, jedna od šest smrti bi mogla biti odložena usled smanjenja rizika, izvestili su autori. Procenjuje se da bi smanjenje mortaliteta bilo slično uspešnom programu kontrole duvana.
Prospektivna opservaciona studija je uključivala 416.175 Tajvanaca koji su učestvovali u standardnom medicinskom skrining programu koji vodi, MJ institut zdravstvenog menadžmenta između 1996 i 2008. Učesnici su praćeni u proseku osam godina.
Za ostvarivanje studija, učesnici su popunjavali upitnik koji se odnosio na njihovu medicinsku istoriju i informacije o životnim navikama. Oni su opisivali svoju nedeljnu fizičku aktivnost za prethodni mesec od intenziteta – lagano(hodanje), umereno (brzo hodanje), energično (lagano trčanje) ili visoko energično (trčanje) – i vreme.
Na pitanja za poslovne navike, učesnici su opisivali svoje fizičke aktivnosti na poslu, u rasponu od sedenja pa do teškog fizickog rada.
Oni koji su prijavili manje od jednog sata fizičke aktivnosti nedeljno su klasifikovani kao neaktivni – 54 odsto svih učesnika. Drugi su bili klasifikovani kao nisko, srednje, visoko ili vrlo visoko aktivni na osnovu trajanja i intenziteta njihovog vežbanja. Istraživači su izračunali rizik od smrti i očekivani životni vek za svaku grupu.
Trinaest drugih varijabili je takodje analizirano: starost, pol, nivo obrazovanja, fizički rad na poslu, pušenje, upotreba alkohola, nivo šećera u krvi, sistolni krvni pritisak, ukupni holesterol, indeks telesne mase, dijabetes, hipertenzija i istoriju raka.
Oni koji su se bavili laganim vežbanjem su imali niže stope smrtnosti od neaktivnih ljudi bez obzira na uzrast, pol, zdravstveno stanje, upotrebu duvana, konzumiranje alkohola ili rizik od kardiovaskularnih bolesti.
Istraživači napominju da Svetska zdravstvena organizacija i američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti preporučuju najmanje 150 minuta umerene fizičke aktivnosti nedeljno. Trećina odraslih Amerikanaca se drže tih smernica; takodje oko 20 odsto odraslih u Kini, Japanu ili Tajvanu.
„Preporuku od 15 minuta dnevnog vežbanja bi trebalo promovisati kod Istočnoazijske populacije“, navode autori.
Nalaz studije o smanjenoj smrtnosti kroz čak i umerene vežbe verovatno važi i za ostale populacije, navodi Wu, iako se vreme ili intenzitet treninga mogu razlikovati. „Ovi rezultati mogu stimulisati ljude da vežbaju koliko god mogu i da se ne frustriraju ako ne mogu da postignu preporučenih 30 minuta dnevno“, rekao je Wu.
Izvor: MD Anderson Cancer Center: The Lancet