Stotine pacijenata najveæe duševne bolnice u Argentini pokušavaju da uz pomoæ lepih umetnosti – slikarstva, glume ili muzike – pomognu sebi.

AForestFrolic / Flickr.com
AForestFrolic / Flickr.com

 

Stotine pacijenata najveæe duševne bolnice u Argentini pokušavaju da uz pomoæ lepih umetnosti – slikarstva, glume ili muzike – pomognu sebi.

„Umetnost zaista može da bude oruðe promene društva. A možete i da vidite njene efekte jer umetnost zaista može da izleèi ljude“, rekla je Mirta Otazua, psiholog i koordinator radionice u mentalnoj bolnici Hoze Tiburkio Borda.

Bolnica u Buenos Ajresu dom je za 700 pacijenata i prostire se na 19 hektara. Od nedavno, osoblje ali i gradski zvaniènici poèeli su rad na menjanju sistema zbog koga su do skora takvi pacijenti bili odseèeni i od sveta i od sopstvenog potenzijala.

Niko više ne veruje u program od direktora Alberta Save.

„Kreativni proces sam po sebi ima velike pozitivne efekte. Ali u našim radionicama rade kvalitetni muzièari i umetnici“ koji izlažu u galerijama, igraju u pozorištima, na festivalima i školama izvan Borde, rekao je on.

Još tokom 1980ih bilo je pokušaja, neuspelih, da se azili za duševne bolesnike zatvore u nadi da æe se zdravstveno stanje pacijenata poboljšati ako budu integrisani u društvo.

Sava je još tada verovao u terapeutsko svojstvo umetnosti i ostao je pri ideji da lepe umetnosti mogu da posluže kao terapija i sada u Bordi nadgleda radionicu glume i mimike.

„Imamo mnogo pacijenata sa umetnièkim potencijalom. Vidite ga u ljudima koji na terasi sviraju gitaru, u kvalitetu slika i grafita i poeziji koju èak i prodaju“, rekao je Sava.

On koordiniše 13 radionica u kojima rade i pacijenti i osoblje i studenti medicine ali i susedi.

„Kada pacijenti rade na nekom komadu, oni uspevaju da otkriju ko su“, kaže umetnik Oskar Kiansio koji pomaže u programu. Veæina njih je „bez razloga zatvorena, ali su mnogi ovde zatvoreni 20 godina“.

U mnogim sluèajevima, rodbina odbija da ih primi, dok drugi ne mogu da se brinu o njima. Neki od pacijenata voleli bi i mogli da žive sami ako bi imali stan i posao.

Direktor bolnice Rikardo Migel Pikaso naglašava važnost umetnièkog programa za pacijente koje su napustili i porodica i društvo.

„Ove radionice su veoma važne. Umetnièko izražavanje pomaže pacijentima da izgrade most sa društvom“, rekao je on.