UTOPLJENJE
(engl. drowning, lat. submersio), nasilno mehaničko udušenje iz grupe sufokativnih asfiksija (v.
mehaničko udušenje), kod koga do poremećaja ili prestanka disanja dolazi usled zapušenja plućnih
alveola aspiriranom tečnošću (najčešće vodom). Zbog aspiracije tečnosti koja se meša sa vazduhom i
sluzi, disajni putevi i alveole bivaju ispunjeni penušavim sadržajem, što plućima na obdukciji daje
karakterističan napet izgled (tzv. spumozni odnosno penasti emfizem, lat. emphysema spumosum). Po
poreklu utopljenje može biti zadesno, samoubilačko ili ubilačko (v. zades, samoubistvo, ubistvo). U
foren-zičkoj praksi bitno je razlikovati primarno od sekundarnog utopljenja; sekundarno je uslovljeno
prethodnim gubitkom svesti ili malaksalošću usled oboljenja ili povrede.