VISCEROPTOZA
(engl. visceroptosis, enteroptosis ), spuštanje organa. Stanje u kome su organi trbušne duplje
spušteni, odnosno anatomska granica im je pomerena nadole. Ekstreman oblik je ispadanje (prolaps)
organa na telesne otvore, najčešće materice, bešike i rektuma. Visceroptoza je praćena i mlitavoš-ću,
odn. slabošću peristaltike i rada spuštenih organa, usled čega nastaju razne, pretežno funkcionalne
smetnje. Obično se radi o mršavim i visokim osobama, sa slabim vezivnim tkivom. Najčešće se
dijagnostikuje ptoza sledećih organa: želuca – gastroptoza , čija donja ivica normalno dopire do
pupka, a ovde je spuštena nadole, nekada čak do male karlice. Osnovne tegobe ovakvih bolesnika su
sporo varenje hrane, osećaj težine u trbuhu, nadimanje, podrigivanje, gorušica; tankog i debelog
creva – entero-koloptoza, koja se manifestuje usporenim radom creva, nadutošću i opstipacijom;
bubrega – nefroptoza (ren mobilis), koja se manifestuje bolovima u lumbalnom predelu, tištanjem u
slabinama i nekada opipljivim tumorom u trbuhu, uz povremenu pojavu manje količine krvi u
mokraći. Dijagnoza se postavlja rendgenski. Za gastro i enteroptozu nije potrebna hirurška terapija;
dovoljne su dijetetske mere i eventualno nošenje pojasa. Kod nefroptoze ponekad se izvodi i
operativni zahvat koji se sastoji u fiksiranju bubrega za lumbalni zid (nefropeksija). Prolaps
genitalnih organa se leči odgovarajućim ginekološkim operacijama, a prolaps rektuma, rektopeksijom
(v. rektopeksija), ili spoljnim operacijama (resekcija mukoze i fiksiranje rektuma po Delormeu,
sužavanje anusa po Thierschu ili Sarafovvu).