Vulvitis nije bolest, već se odnosi na upalu mekih nabora kože na spoljašnjoj strani ženskih genitalija, vulve. Spoljašnje polne organe žene čine: venerin brežuljak, velike i male stidne usne, dražica, trem vagine, čunasta jama, devičnjak, Bartolinijeve žlezde i spoljašnji otvor mokraćne cevi. Vulva je zajednički naziv za nabrojane polne organe žene. Ona je kao i ostali deo tela pokrivena kožom.
Šta je vulvitis?
Vulvitis nije bolest, već se odnosi na upalu mekih nabora kože na spoljašnjoj strani ženskih genitalija, vulve. Iritacija može biti uzrokovana infekcijom, alergijskom reakcijom ili povredama. Koža vulve je posebno podložna iritacijama zbog svoje vlažnosti i topline.
Ko je pogođen vulvitisom?
Bilo koja žena bilo koje životne dobi može biti pogođena vulvitisom. Devojke koje još nisu dostigle pubertet ili žene koje su posle menopauze mogu biti izložene većem riziku od vulvitisa. Njihovi niži nivoi estrogena mogu ih učiniti podložnijim stanju usled tanjih, suhih tkiva vulve.
Šta izaziva vulvitis?
Vulvitis može biti uzrokovan mnogim faktorima ili iritantima, uključujući:
- Upotreba obojenog ili mirisnog toaletnog papira
- Alergijska reakcija na kupku ili sapun sa mehurićima koja se koristi za čišćenje genitalnog područja
- Upotreba vaginalnih sprejeva ili doušica
- Iritacija hlorovanim bazenom ili vodom sa toplom kadom
- Alergijska reakcija na spermicid
- Alergijska reakcija na sanitarne salvete
- Nošenje sintetičkog donjeg veša ili najlona najlonki bez pamučnih prepona
- Nošenje mokrog kupaćeg kostima duži vremenski period
- Vožnja bicikla ili jahanjem
- Gljivične ili bakterijske infekcije, uključujući šuga ili stidne uši
- Herpes
- Stanje kože, kao što su ekcem ili dermatitis
Koji su simptomi vulvitisa?
Simptomi vulvitisa mogu obuhvatati:
- Ekstremni i stalni svrab
- Peckanje u predjelu vulve
- Vaginalni iscedak
- Male pukotine na koži vulve
- Crvenilo i oteklina na vulvi i usnim usnama (usne vagine)
- Blisteri na vulvi
- Mrljaste, guste, bjelkaste mrlje na vulvi
Simptomi vulvitisa mogu takođe sugerisati druge poremećaje ili bolesti genitalija. Ako imate bilo koji od ovih simptoma, obratite se svom lekaru.
Kako se dijagnostikuje vulvitis?
Vaš lekar će početi sa anamnezom i potpunim pregledom karlice, tražeći crvenilo, žuljeve ili lezije koji mogu ukazivati na vulvitis. Takođe može proveriti i vaginalni iscjedak, koji se može testirati na infekcije. Lekar takođe može da proveri da li postoji seksualno prenosiva infekcija (STI) ili da uzme uzorak urina na analizu kako bi se isključio ozbiljniji uzrok iritacije genitalija.
Kako se leči vulvitis?
Prvi tretman je da se odmah prekine upotreba proizvoda koji mogu da izazovu iritaciju i da se nosi nepropusno donje odeće od belog pamuka, koje diše. Preventivne proizvode protiv svrbeža treba izbegavati jer mogu pogoršati stanje ili trajati duže. Lekar vam takođe može propisati upotrebu kortizonske masti bez recepta na zahvaćenom području nekoliko puta dnevno. Ovo može pomoći u smanjenju iritacije i svraba. Sitz kupke i upotreba aktuelne estrogenske kreme takođe se mogu propisati za rešavanje svrbeža i drugih simptoma vulvitisa. Ako ovi tretmani ne smanje iritaciju, mogu se propisati dodatni testovi koji će isključiti ozbiljnija osnovna stanja poput raka vulve. Srećom, rak vulve je redak.
Da li se vulvitis može sprečiti?
Žene mogu preduzeti nekoliko mera da spreče vulvitis. Oni uključuju upotrebu nežnih, mirisnih sredstava za čišćenje na genitalnom području i temeljno sušenje genitalija nakon kupanja. U stvari, upotreba vateronli-a često je dovoljna za čišćenje genitalnog područja. Takođe je preporučljivo izbegavati upotrebu douša i drugih mirisnih ženskih proizvoda. Nošenje pamučnog donjeg veša koji diše, i može pomoći u sprečavanju vulvitisa, kao što se može prebaciti u suvu odeću ubrzo posle kupanja i vežbanja.
Kakva je prognoza za vulvitis?
Vulvitis koji nije simptom osnovne bolesti obično se lako leči nakon dijagnoze jednostavnim merama opisanim u prethodnim odeljcima. Svrab i drugi simptomi se obično mogu ublažiti u roku od nekoliko nedelja od dijagnoze.
Koža vulve podložna je svim promenama i oboljenjima koja se javljaju i na koži ostalih delova tela. Tako se, na primer, na koži stidnice mogu javiti intertrigo, ekcem, herpes, erizipel i druga dermatološka oboljenja. Sva ova oboljenja na spoljašnjim polnim organima leče se kao i kad se jave na koži ostalih delova tela.
Nepovređena koža vulve nije podložna infekciji. Mehanička, hemijska i termička oštećenja kože otvaraju vrata prodoru bakterija i time stvaraju uslove za pojavu infekcije na spoljašnjim polnim organima. Prvi znaci infekcije su: crvenilo i manji otok zahvaćenog predela kože. Simptomi su osećaj svraba, pečenja ili lako izraženog bola.
Zapaljenje ređe istovremeno zahvata celokupnu površinu kože vulve. Obično se lokalizuje na pojedine njene organe, najčešće na kožu vestibuluma malih stidnih usana i na unutrašnju stranu velikih stidnih usana. Uzročnici infekcije su obično patogene bakterije koje se inače nalaze u blizini vulve, dolaze spolja, iz unutrašnjih polnih organa, mokraćnih organa i rektuma.
8 znakova da je zdravlje vaše Vagine u opasnosti
Vrlo česti izazivači infekcije su Trihomonas vaginalis i Candida albicans, kada vulvitis predstavlja deo istovremenog vulvovaginitisa. Kod Trihomonadnog vulvitisa karakterisđčno je prisustvo žućkasto-zelenkastog sekreta koji zaudara, a prati ga osećaj svraba i pečenja. Svrab je, međutim, mnogo češće izražen kod vulvovaginitisa izazvanog Candidom albicans, kada se na infekcijom zahvaćenoj vulvi u blizini introitusa vagine mogu videti beličaste skramice.
Vulvitis se može javiti i kod dijabetičnih bolesnica. Ovaj tip zapaljenja obično nije ograničen samo na vulvu, već istovremeno zahvata i sluzokožu vagine. Sam vulvitis kod dijabetičarki odlikuje tamnocrvena boja kože stidnice i jak svrab koji potiče ili usled draženja kože prisustvom glukoze u mokraći, ili zbog istovremenog postojanja gljivične infekcije (Candida albicans). U terapiji takvog vulvovaginitisa osnovno je lečenje bolesnice od dijabetesa, pa tek onda lečenje od lokalnih promena na stidnici. Osim kod dijabetesa, vulvitis se može javiti kod uremije, hipovitaminoza, nefritisa ikterusa itd.
Kod odraslih, naročito punijih žena i u toplim letnjim mesecima, usled znojenja i trenja u predelu. stidnice i unutrašnjih strana butina može doći do intertriginoznog dermatitisa, koji izaziva lokalne smetnje u vidu osećaja svraba i pečenja i koji se Iako leči. Takođe je bez osobitog značaja folikulitis, koji se može javiti na spoljašnjim stranama velikih stidnih usana i venerinog brežuljka, tj. na kosmatim delovima stidnice.
Pokatkad se promene na vulvi mogu javiti i zbog preosetljivosti na lokalno upotrebljene medikamente ili na rublje, obično sintetsko, koje se danas sve više koristi.
Simptomatologija
Pri pojavi vulvitisa, bilo koje etiologije, bolesnica se žali na svrab i osećaj pečenja i paljenja na koži stidnice, oko introitusa vagine.
Pri pregledu koža stidnice je jasno crvena, lako natečena, bolna i toplija od okoline.
Vulvitis Terapija
U terapiji treba nastojati da se otkriju uzročnici zapaljenja, pa da se na njih efikasno dejstvuje. Kod postojanja dijabetesa lečenjem od šećerne bolesti, uz odgovarajuću lokalnu terapiju mikostatinom, postiže se i izlečenje zapaljenja stidnice. Isto tako, ako je vulvitis posledica kolpitisa, bilo koje etiologije, njegovim izlečenjem postiže se i izlečenje od vulvitisa.
Paralelno sa uzročnom terapijom bolesnica treba da održava ličnu higijenu i higijenu predela stidnice ispiranjem toplom vodom i blagim sapunom, čestom promenom rublja, kao i lokalnom primenom sredstava koja smanjuju subjektivne smetnje. Radi toga treba koristiti vlažne obloge sa čajem od kamilice ili blagim rastvorom hipermangana. Korisne su i sedeće kupke sa pomenutim rastvorima. Pored toga, ako se ustanovi da je zapaljenje posledica preosetljivosti na određen sintetski materijal, bolesnica za izvesno vreme ne treba da nosi takvo rublje.
Do pojave antibiotika česta pojava je bio gonoroični vulvovaginitis kod devojčica. Gonokok se prenosio od starijih osoba na osetljivu kožu stidnice i sluzokožu vagine ženske dece. U takvim slučajevima na stidnici i vagini javlja se crvenilo sa lakim otokom, osećajem svraba, pečenja i slabih bolova sa obilnom žutozelenom sekrecijom. Danas je gonoroični vulvovaginitis kod devojčica vrlo retko oboljenje, a terapija antibioticima veoma je efikasna. Zbog toga je ne treba dopunjavati vaginalnim ispiranjima niti lokalnom aplikacijom bilo kakvih medikamenata. U slučaju pojave ovog oboljenja vrlo je važno da se tokom lečenja od prenosa infekcije sa genitalnih organa zaštite oči i na taj način spreče eventualne veoma teške komplikacije.