Vekovima su različite vrste hrane, kao što su med ili šećer, korišćene da nam zasalde hranu. Danas imamo čitav niz novih zaslađivača koji su alternativa šećeru. Pravila Evropske unije određuju koji zaslađivači mogu da se koriste i vode računa o tome da potrošači imaju pristup specifičnim informacijama na pakovanju.
Vekovima su različite vrste hrane, kao što su med ili šećer, korišćene da nam zasalde hranu. Danas imamo čitav niz novih zaslađivača koji su alternativa šećeru. Pravila Evropske unije određuju koji zaslađivači mogu da se koriste i vode računa o tome da potrošači imaju pristup specifičnim informacijama na pakovanju.
Zaslađivači su supstance koje se dodaju hrani umesto šećera. Neki zaslađivači, koji se često nazivaju ,,intenzivni zaslađivači’’, daju jak sladak ukus bez ili sa veoma malo kalorija. S obzirom na intenzitet njihove slatkoće, koriste se u malim količinama. Acesulfam K, aspartam, ciklamati, saharin, taumatin, neohesperidin DC su intenzivni zaslađivači. Druga grupa zaslađivača koja je u širokoj upotrebi naziva se zaslađivači sa smanjenim brojem kalorija ili ,,polioli’’. Ovi zaslađivači daju manje kalorija po gramu od šećera (saharoze) a koriste se u istoj količini. Sorbitol, manitol, izomalt, maltitol, laktitol i ksilitol su svi članovi porodice poliola. Pravila upotrebe obe ove vrste zaslađivača definisana su Evropskom direktivom o zaslađivačima 94/35/EC, koja se odnosi na ,,dodatke hrani koji se koriste da daju sladak ukus hrani ili kao stoni zaslađivači’’. Ova direktiva se ne odnosi na hranu koja ima karakteristike slatkoće, kao što su šećer, med ili javorov sirup.
Zaslađivači se koriste kao alternativa šećeru iz raznih razloga. Niskokalorične zaslađivače mogu da koriste osobe koje pokušavaju da oslabe ili kontrolišu svoju telesnu težinu. S obzirom da zaslađivači ne utiču na kvarenje zuba, mogu da se koriste i da zaslade proizvode kao što su zubna pasta i vodica za ispiranje usta. Zaslađivači mogu da imaju ulogu u doprinosu zdravoj ishrani bez žrtvovanja uživanja u slatkoj hrani. I na kraju, određeni zaslađivači imaju i tehničku primenu. Na primer, polioli mogu da se koriste za održavanje vlažnosti kolača i peciva.
Upotreba zaslađivača
Prema zakonu EU, zaslađivači moraju da dobiju odobrenje pre upotrebe. Zaslađivači koje koriste prehrambeni proizvođači obično su podložni određenim uslovima upotrebe. Naime, zakon definiše kojoj hrani odobreni zaslađivači mogu da se dodaju, i u kojim količinama. Procenjivanje zaslađivača je isto kao za sve aditive u hrani i zasniva se na pregledu dostupnih podataka o toksičnosti. Na osnovu raspoloživih podataka, određuje se maksimalni nivo aditiva koji ne pokazuje efekat toksičnosti. Ova procedura se naziva ,,nivo bez uočenog negativnog efekta’’ i koristi se da se utvrdi ,,prihvatljiv dnevni unos’’ svakog aditiva hrani, uključujući intenzivne zaslađivače. Prihvatljiv dnevni unos obezbeđuje širok raspon bezbednosti i odnosi se na količinu aditiva hrani koja može da se uzima na dnevnom nivou u okviru ishrane tokom celog života bez ikakvih zdravstvenih problema. Drugim rečima, ako premašite prihvatljiv dnevni unos određenog intenzivnog zaslađivača, nećete imati nikakve negativne posledice jer je ova mogućnost već uzeta u obzir prilikom izračunavanja. U nekim slučajevima, kao što su polioli, zakon ne definiše maksimalan nivo dozvoljenog unosa ali kaže da moraju da se koriste u skladu sa ,,dobrom proizvodnom praksom’’, koja se ponekad u tehničkim specifikacijama naziva ,,quantum satis”. Proizvođači ne smeju da koriste više nego što je potrebno da bi ispunili planiranu svrhu.
Da bi bili sigurni da potrošači znaju koji zaslađivači se koriste u različitim prehrambenim proizvodima, oni moraju biti označeni na određen način. Stoni zaslađivači koji se prodaju direktno potrošačima moraju biti opisani kao ,,stoni zaslađivač zasnovan na _’’, gde se na prazno mesto upisuje naziv zaslađivača koji se koristi. Hrana koja sadrži intenzivne zaslađivače mora da sadrži tu informaciju na pakovanju, kao i naziv zaslađivača na spisku sastojaka. Stoni zaslađivači koji sadrže poliole moraju da navedu njihov laksativni efekat, a oni koji sadrže intenzivni zaslađivač aspartam treba da navedu da je on izvor fenilalanina, jer osobe koje pate od fenilketonurije ne mogu da metabolišu ovu amino kiselinu.