Poslednjih petnaestak godina, ciljana i imunološka terapija su dovele do značajnih pomaka u lečenju karcinoma pluća, koji je do skoro predstavljao bolest sa veoma ograničenim terapijskim opcijama i kratkim preživljavanjem.
Poslednjih petnaestak godina, ciljana i imunološka terapija su dovele do značajnih pomaka u lečenju karcinoma pluća, koji je do skoro predstavljao bolest sa veoma ograničenim terapijskim opcijama i kratkim preživljavanjem.
Ciljana (target) terapija jeste terapija koja precizno deluje na ćelije tumora koje ispoljavaju specifične genske promene ili mutacije, dok nema efekat na ćelije tumora koje te promene ne ispoljavaju. U karcinomu pluća prve mutacije čiji značaj je otkriven jesu mutacije u genu za receptor za epidermalni faktor rasta (EGFR), a zatim je otkriven značaj i ALK translokacija, ROS1 i BRAF mutacija i mnogih drugih. Za neke od ovih mutacija danas postoje veoma efikasni ciljani lekovi (npr EGFR inhibitori, ALK inhibitori) koji dovode do značajnog produženja preživljavanja i poboljšanja kvaliteta života ovih pacijenata. Međutim, da bi se saznalo da li će neki od ovih ciljanih lekova biti efikasan kod pojedinačnog pacijenta, neophodno je učiniti genske analize na ćelijama tumora, koje su danas prepoznate od strane svih svetskih vodiča za dijagnostiku i terapiju karcinoma pluća kao neophodan deo dijagnostičkog postupka. Čest problem sprovođenja ovih analiza kod pacijenata sa karcinomom pluća je organičena količina tkiva tumora koje je dostupno za analizu i nemogućnost ponavljanih biopsija. Danas međutim, postoji mogućnost istovremenog ispitivanja, profilisanja, više od 300 gena u jednom aktu, odnosno u istom uzorku tumora se može istovremeno, jednom analizom, otkriti više genskih promena. Samim tim je veća mogućnost da se otkrije prisustvo genske promene za koju postoji ciljana terapija. Takođe, ukoliko ne postoji odobrena ciljana terapijska opcija, moguće je na osnovu otkrivene genske promene uputiti pacijenta u odgovarajuću kliničku studiju koja ispituje moguću novu ciljanu terapijsku opciju. Ovakvo sveobuhvatno gensko profilisanje se može vršiti i iz krvi, takozvana „tečna biopsija“, kada se u uslovima kada nije dostupna adekvatna količina tumorskog tkiva, analiza vrši na tumorskim ćelijama ili tumorskoj DNK koje svaki tumor otpušta u krv. Ova analiza je minimalno invazivna, a rezultat je približno iste preciznosti kao i rezultat dobijen iz tumorskog tkiva.
Gensko profilisanje se može uraditi pri postavljanju dijagnoze, da bi se na taj način odredila najefikasnija incijalna terapijska opcija, ali je značajno i u daljem toku bolesti i lečenja. Poznato je da se molekularni i genski „izgled“ tumora menja tokom vremena i pod dejstvom primenjene terapije. U trenutku kada primenjena ciljana terapija prestane da deluje, odnosno dođe do progresije bolesti, savetuje se ponovna biopsija tumora i gensko ispitivanje, da bi se otkrile eventualne nove genske promene tumora koje bi se mogle ciljano „napadati“. Najbolji primer za ovo jeste otkrivanje sekundarne T790M mutacije u genu EGFR pri progresiji bolesti tokom primene EGFR inhibitora, i primena drugog EGFR inhibitora koji ciljano deluje na ovu promenu. Takvih primera je u današnjoj praksi sve više i mnoge nove ciljane opcije se ispituju u kliničkim studijama. Ovde veliki značaj ima mogućnost genskog profilisanja tumora iz krvi, jer je poznato da nova biopsija tumora u uslovima progresije bolesti može biti teško izvodljiva.
Zbog mogućnosti da se istovremeno otkrije veći broj genskih promena kao i činjenici da se može sprovesti i iz krvi, gensko profilisanje karcinoma pluća predstavlja značajan napredak u dijagnostičkom i terapijskom pristupu ovoj agresivnoj bolesti.
Autor teksta: dr Jelena Spasić, onkolog, Institut za onkologiju i radiologiju Srbije
.