Većinu karcinoma nazivamo prema organu ili delu tela u kojima nastaju, na primer kancer pluca, jetre i slično. CUP je skraćenica od engleskog pojma “Cancer of Unknown Primary”, ili, u prevodu, Kancer nepoznatog primarnog porekla.
Većinu karcinoma nazivamo prema organu ili delu tela u kojima nastaju, na primer kancer pluca, jetre i slično. CUP je skraćenica od engleskog pojma “Cancer of Unknown Primary”, ili, u prevodu, Kancer nepoznatog primarnog porekla.
Radi se o metastatskom kanceru, odnosno oboljenju sa već prisutnim metastazama u različitim delovima tela, ali kod kog se postojećim metodama za dijagnostiku (kao na primer skener, ultrazvuk i slično),mesto gde je tumor nastao, ne može utvrditi.
CUP nije tako redak, javlja se u oko 3-5% svih kancera, ali je 4-ti uzrok smrti od raka. Ovo su najčešće vrlo agresivni kanrcinomi. Objašnjenje leži u sledećoj činjenici: ćelije ove vrste raka imaju veliku sposobnost da probiju sve barijere i metastaziraju bez stvaranja tumorske mase na mestu gde su nastale. Prema tome, osnovne karakteristike CUP-a su: rano širenje (metastastaziranje), agresivnost, neuobičajena mesta širenja i kod većine obolelih veoma loša prognoza za krajnji ishod. Smrtnost od CUP-a nije se menjala u poslednjih 30 godina uprkos uspesima u dijagnostici i lečenju raka. 80% bolesnika ne preživi 12 meseci, a 5 godina dočeka samo oko 10% obolelih.
Histološki CUP su najčešće adenokarcinomi. Potrebno je učiniti veliki napor da se svim dostupnim dijagnističkim metodama otkrije mesto gde je bolest nastala. Od ključne je važnosti da se ne “promaši” dijagnoza nekog limfoma ili npr. karcinoma testisa tj bolesti za koje postoji odgovarajuće i uspešno lečenje.
Kao posledica činjenice da ne znamo karakteristike malignih ćelija CUP-a i da se radi o metastatskoj bolesti, terapija se sastoji od “nespecifične”, palijativne hemioterapije. To znači da onkolozi kombinuju nekoliko citotoksičnih lekova prema ranijem iskustvu ne očekujući da će postići izlečenje, već da će smaniti tegobe bolesnka i omogućiti mu bolji kvalitet življenja (tzv palijacija). Ipak, do sada nijedna vrsta hemioterapije nije pokazala da produžava život obolelih od CUP-a.
Međutim, zahvaljujući istraživanjima koja su nam dokazala da je kancer posledica oštećenja jednog ili više gena (uopšteno poznato kao mutacije), kao i razvojem novih tehnologija koje nam omogućavaju da otkrijemo vrste i broj takvih oštećenja, bolesnici su dobili novu nadu za bolji ishod lečenja. Otkriveno je da do danas ima oko 150 različih oštećenja u našim genima koji su odgovorni za rast kancera. Ta otkrića navela su istraživače da za te promene na genima otkriju lekove koji će ciljano (zbog toga je i nastao naziv ciljana, ili “target” terapija) sprečavati rast tumora. Za oko polovinu tih genskih promena već su sintetisani lekovi i njihova korist je pokazana u kliničkim ispitivanjima. Sve to je dovelo do pojma “Precizne onkologije”, što znači da se analizom tumora ustanovi njegov genski profil i na osnovu njega primeni jedan ili više lekova. Šta više, sada je sve manje važno odakle je karcinom potekao, kakva mu je patologija i slično, važniji mu je “genski profil” i da li ima promenu za koju postoje lekovi koji se mogu primeniti.
CUP je idealan prototip bolesti za koje je važno uraditi test genskog profilisanja, i to uraditi analizu što većeg broja gena. Ne gubi se vreme i novac za traženje mesta odakle je tumor potekao. Ovakve analize mogu najpre da ukažu na mesto gde je bolest započela. Mnogo je veća korist od ovakvih analiza da pacijentu ponude nove i efikasnije lekove.
Istraživanja koja su u toku, pokazuju da u CUP-a analizom genskog profila postoji bar jedna promena, a ima ih često i više, za koju se može izabrati adekvatan lek.
Analiza mutacija gena, posebno ako se radi metodom sa velikim brojem gena, na primer nekoliko stotina, može da ukaže i na količinu tih promena. To je važan podatak, jer je poznato da se tumori sa velikim brojem mutacija mnogo uspešnije leče imunoterapijom. Još jedan podatak iz ove analize govori da će taj tumor mnogo bolje biti lečen imunoterapijom. To je podatak da su geni koji popravljaju DNK oštećeni.
Kao zaključak, može se reći sledeće:
Jedinstveni sveobuhvatni test genomskog profilisanja može da otkrije klinički značajne promene (“greške”) u DNK koje pokreću rast karcinoma.
Test zatim ukazuje koji bi lekovi bili najbolja terapija za dotičnog bolesnika. Navode se i dokazi za to, od najstrožijih, (tj za lekove koji su registrovani) do lekova koji se nalaze u kliničkim ispitivanjima.
Količina mutacija u ćelijama tumora, kao i u genima koji bi trebalo da popravljaju oštećene gene, znak su da će taj bolesnik najbolje biti lečen imunoterapijom.
Iz svega navedenog, bolesnici sa tumorima koji su već metastazirali, a kod koji se ne zna mesto primarnog porekla (CUP), mogu analizama promena u tumorskim genima dobiti mogućnost da dođu do lekova koji im mogu pomoći i dobiti šansu za duži i kvalitetniji život.
Dr Siniša Radulović
Naučni savetnik, Specijalista kliničke farmakologije