GAMA KAMERA (engl. gamma camera), uređaj u nuklearnoj medicini, kojim se vrši detekcija gama zračenja. Gama zračenje iz tela pacijenta se u scintilacionom detektoru gama kamere pretvara u svetlost. U katodi fotomultiplikatora svetlost se pretvara u elektrone, a oni u struju, koja se koristi za generisanje slika koje nose informaciju o raspodeli gama zraka u telu pacijenta. Gama kamera obavezno sadrži: kolimator koji usmerava gama zračenje, scintilacioni kristal, mrežu fotomultiplikatora, elektronski deo koji vrši obradu signala i računar u kome se signal pretvara u sliku, prikazuje i analizira. Gama kamera prema ni može biti sa okruglim većim ili manjim detektorom, sa četvrtastim detektorom, sa jednim ili dva detektora, sa fiziološkim trigerima (EKG) i nizom drugih dodataka. Gama kamerom mogu da se izvode: pojedinačne statičke studije, dinamske studije, studije celog tela, trigerovane (gated) stu-dije i SPECT studije. Prva generacija gama kamera (konstruisao je Hal Anger, 1962. god., pa se često zove Angerova kamera) bila je analogna, sledeća generacija – poludigitalna, a sadašnja peta generacija je potpuno digitalna, što podrazumeva da se signal digitalizuje odmah nakon izlaza iz fotomultiplikatora, što omogućava lokalni princip detekcije, a to znači da je za detekciju jednog fotona potrebno samo nekoliko okolnih fotomultiplikatora, a ne svi kao što je primenjivao Anger. Ova činjenica omogućila je niz poboljšanja i inovacija na digitalnoj gama kameri, od kojih je najpoznatija mogućnost istovremene detekcije gama i pozitronskih emitera na njoj čime su omogućene SPECT i PET studije na istom uređaju