GRAWITZOV TUMOR (engl. Grawitz tumor, renal cell carcinoma), hipernefrom, adenokarcinom bubrega. Dobio je taj naziv jer se pretpostavljalo da potiče od ostataka nadbubrežnih ćelija u kori bubrega. Opisan je od strane Grawitz-a 1883., čini oko 86% svih malignih tumora bubrežnog parenhima. Javlja se najčešće u šestoj deceniji života, dva do tri puta češće kod muškaraca nego kod žena, nepoznate je etiologije. Najčešće se manifestuje u vidu solitarne izrasline, obično sfe-ričnog oblika, koja narušava konturu
bubrega. Od okolnog bubrežnog tkiva ograničen je pseudokapsulom, bogate neovaskularizacije, žućkaste boje. U toku svoje evolucije širi se lokalno, probijajući bubrežnu kapsulu, pone-kad i na okolne organe, urastajući u bubrežne krvne sudove i v. cava inferior u vidu tumorskog tromba, zahvata perirenalne limfne čvorove i metastazira limfnim i krvnim putem u pluća, jetru, kosti, nadbubreg, suprotni bubreg, mozak i ređe u druge organe. Simptomi su u početku oskudni i nekarakteristični, ukljućuju slabost, gubitak telesne težine, anemiju i nespecifične gastrointestinalne tegobe kao što su gubitak apetita, mučnina, povra-ćanje, nadutost, a kasnije se javljaju hematurija, bol u slabini i palpabilna slabinska masa. Povišena telesna temperatura, hipertenzija, edem donjih ekstremiteta, ascites, desnostrana varikocela i paraneoplastični sindrom, takođe čine kliničku sliku ove bolesti, a sa njenim napredovanjem javljaju se simptomi i znaci poreklom od metastatskih lezija. Dijagnoza se postavlja fizikalnim i laboratorijskim pregledom, radiografijom (IVU), ultrasonografijom, renovazografijom, kompjuterizovanom tomografijom i magnetnom rezonancom. Lečenje je operativno (radikalna nefrektomija), a kod metastatske bolesti primenjuje se imuno i hemioterapija.