Pas i dijabetes? Psi mogu biti veliki prijatelji – nude bezuslovnu ljubav, radost i društvo. Ali oni takođe mogu da utiču na vaše zdravlje i dobrobit na druge specifičnije načine. Novi dokazi sada ukazuju da psi mogu pomoći osobama sa dijabetesom tipa 1 da upravljaju svojim stanjem sa poverenjem.
Tradicija kaže da su psi naši najbolji prijatelji, a istraživači su ovu posebnu vezu između pasa i ljudi stavljali u dobru upotrebu.
Psi su trenutno obučeni da nanjuše ilegalne droge na aerodromima, da podrže osobe sa oštećenim vidom, kao terapijske životinje za ljude koji žive sa posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) i čak, ponekad, da otkriju rak kod ljudi.
Nova studija sada donosi nove dokaze, podupirući ideju da psi mogu pomoći i osobama sa dijabetesom upozoravajući ih na hipoglikemičnu epizodu.
Hipoglikemija (nizak nivo šećera u krvi) je rizik za osobe sa dijabetesom – posebno dijabetesom tipa 1 – koji treba da uzimaju insulin da bi snizili svoje visoke nivoe šećera u krvi.
Međutim, tretman može ponekad da dovede do hipoglikemijskih epizoda, koje mogu prouzrokovati gubitak svesti, pa čak i napade, ako osoba ne reaguje odmah na simptome.
Iz tog razloga, tim istraživača sa Univerziteta u Bristolu u Velikoj Britaniji razmatra koliko tačno psi koje ljudi obučavaju mogu otkriti hipoglikemiju kod osoba sa dijabetesom tipa 1.
Istraživači su sarađivali sa medicinskim psima za detekciju , britanskom humanitarnom organizacijom koja je investirala u obuku pasa za medicinsku detekciju.
Glavni autor Nicola Roonei i njegove kolege objavljuju svoje nalaze u časopisu PLOS One .
Tačan u 83% slučajeva
Pas i dijabetes
Istraživači su radili sa osobama sa dijabetesom tipa 1 koje su imale pse, od kojih su neki psi za medicinsku detekciju bili posebno obučeni i sertifikovani, a neki od njih su bili u fazi napredne obuke.
Rase pasa predstavljene u ovoj studiji su labrador retriver, zlatni retriver, labrador retriver i zlatni retriver križ, pudla, koli križ, labradoodle, lurcher, koker španijel i jorkširski terijer.
Roonei i kolege analizirali su podatke o uzorcima krvi od 12 nedelja od učesnika i izveštaje o svim slučajevima kada su psi upozorili svoje vlasnike na hipoglikemičnu epizodu.
Psi koje su ljudi obučavali mogu da pokupe signale mirisa koji se odnose na simptome niskog šećera u krvi. Takođe, oni uče da upozoravaju svoje vlasnike kada do njih dođe, tako da pojedinac može da preduzme akciju.
Gledajući više od 4.000 slučajeva hipo- i hiperglikemijskih epizoda, istraživači su otkrili da su psi ispravno upozorili svoje ljudske prijatelje da doživljavaju hipoglikemiju u 83% ovih slučajeva.
“Već znamo iz prethodnih studija da je kvalitet života pacijenata znatno poboljšan time što ima medicinskog psa za detekciju”, kaže Roonei. “Međutim, do danas, dokazi dolaze iz malih studija.”
“Naša studija pruža prvu veliku procenu upotrebe pasa za detekciju hipoglikemije”, tvrdi ona.
Psi moraju biti ‘profesionalno obučeni’
Istraživači takođe preporučuju da pas bude u stanju da pravilno otkrije medicinski događaj i upozori svog vlasnika na opasnost, životinja mora dobiti odgovarajuću obuku od profesionalaca. Razvijanje odnosa između psa i njegovog vlasnika je takođe ključno za odgovor na to kako krzneni “asistent” odgovara.
“Naše istraživanje pokazuje da je efektivnost psa povezana individualnim odnsosom psa i njegovog vlasnika”, napominje Roonei.
”Budući da se upotreba takvih pasa povećava, važno je da su svi psi koji se koriste za ove svrhe profesionalno obučeni, upareni i nadgledani od strane profesionalnih organizacija kao što su medicinski psi za detekciju. optimizovati njihove performanse.- Nicola Roonei
Claire Guest, koja je glavni izvršni direktor i suosnivač medicinskih pasa za detekciju, dodaje da, iako su “[sadašnji] nalazi fantastične vesti za sve one koji žive sa dijabetesom tipa 1,” posebno obučeni psi mogu pružiti dragocenu pomoć za osobe sa drugim zdravstvenim stanjima.
“Naši psi […] služe široj medicinskoj zajednici nudeći proaktivna rešenja koja su prirodna, neinvazivna, i pokazala se da pružaju bezbrojne psihološke koristi”, kaže gost
Retorički, gost pita: “Kao naši prirodni pratioci i sa vrlo rafiniranim mirisom, zašto ne bi mogli da otkriju promene u našem zdravlju?”