PLUĆNA HIPERTENZIJA
(engl. pulmonary hypertension), porast pritiska u plućnoj cirkulaciji. Može da se javi kao poremećaj
na nivou krvnih sudova (primarna plućna hiper-tenzija), usled hronične tromboembolijske plućne
hipertenzije ili kod sistemskih bolesti vezivnog tkiva sa zahvatanjem pluća. Kli-nička slika je
nespecifična zbog čega se dijagnoza postavlja kasno u odnosu na pojavu prvih simptoma. Tri
najčešća simptoma su: gušenje, bol u grudima i sinkopa. Pored detaljnih podataka o bolesti
dijagnostički postupci uključuju: radiografsko ispitivanje, određivanje plućne funkcije,
elektrokardiografiju, ehokardiografiju, imunološke analize, ventilaciono/perfuzionu scintigrafiju
pluća i kateterizaciju srca uz merenje pritisaka u plućnom krvotoku. Lečenje je vazodilatator-nim
supstancama, prostaciklinom i transplantacija pluća.