Arterijska hipertenzija doprinosi porastu morbiditeta i mortaliteta u razvijenim i zemljama u razvoju. Predisponirajući činioci poput sedaternog načina života, loših navika u ishrani i fizičke neaktivnosti utiču na povećanje pevalence hipertenzije. Adekvatno lečenje hipertenzije je neophodno radi prevencije oštećenja ciljnih organa, smanjenja morbiditeta i mortaliteta i popravke kavaliteta života pacijenata.
Lečenje hipertenzije podrazumeva nefarmakološko i medikamentno lečenje. Nefarmakološko lečenje (modifikacija loših životnih navika) ima važnu ulogu u lečenju hipertenzije i popravku kardiovaskularnog zdravlja. Kod pacijenta sa arterijskom hipertenzijom I stepena, bez kardiovaskularnih bolesti, oštećenja ciljnih organa i ne više od dva pridružena faktora preporučuje se samo tromesečna korekcija životnih navika koja podrazumeva redukciju telesne težine, zdraviji način ishrane sa redukovanim unosom soli, redukovan unos alkohola i prekid pušenja. Kod pacijenata sa dokazanom kardiovaskularnom bolešću ili onih sa arterijskim pritiskom većim od 160/100mmHg energična modifikacija životnih navika se kombinuje sa medikementnim lečenjem.
Telesna masa i arterijska hipertenzija
Povećanje telesne mase direktno utiče na povećanje arterijske hipertenzije kod odraslih i dece. Odnos između prekomerne težine i povećanja arterijskog pritiska viđa se u detinjstvu od osme godine života. Povećanje visceralne masti se smatra faktorom rizika za arterijsku hipertenziju, a smanjenje ekscesa telesne težine može redukovati krvni pritisak. Utvrđeno je da je redukcija telesne težine za 1kg povezana sa smanjenjem pritiska za 1,6mmHg. Pokazano je da je uz značajniju redukciju težine bilo moguće prekinuti medikamentno lečenje.
Unos soli i arterijska hipertenzija
Povećanje unosa soli dovodi i do povećanja krvnog pritiska. Međutim, kontraverzni su stavovi o uticaju nivoa soli na kardiovaskularno zdravlje. Neke studije su ukazale da i veoma nizak unos soli povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, dok je drugima pokazano da redukcija unosa soli smanjuje rizik i da postoji dobit od redukcije njenog unosa. Dnevni unos konzumacije natrijum hlorida manji od 6g može smanjiti pritisak za 2 do 8mmHg. Široko je prihvaćeno i savetuje se da se unos natrijuma ograniči na 2g (<5g natrijum hlorida ili <87mmol natrijuma dnevno) za hipertenzivne pacijente.
Primena The Dietary Approaches To Stop Hypertension (DASH) dijetetskog režima je dovela do redukcije sistolnog krvnog pritiska za 5,5mmHg i dijastolnog za 3,0mmHg, u poređenju sa uobičajenim zapadnjačkim načinom ishrane koji podrazumeva veći unos natrijuma, kako kod hipertenzivnih pacijenata tako i kod normotenzivnih. DASH režim ishrane podrazumeva dominantni unos povrća, voća, mlečnih proizvoda sa niskim procentom masti, žitarica, piletine, ribe i orašastih plodova. Ovaj režim istovremeno uključuje smanjen unos crvenog mesa i mesnih prerađevina, slatkiša, šećera, zaslađenih pića, zasićenih masti ali i povećan unos kalijuma, magnezijuma dijetnih vlakana i proteina.
Fizička aktivnost i arterijska hipertenzija
Redovna fizička aktivnost ima povoljan efekat u prevenciji i lečenju arterijske hipertenzije kao i smanjenju kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta. Fizički aktivne osobe imaju za 30% manji rizik za razvoj hipertenzije od onih sa sedaternim načinom života.
Tri meseca redovne vežbe može dovesti do smanjenja sistolnog pritiska za 3 do 5mmHg i dijastolnog za 2 do 4mmHg. Preporučuje se ukupno 30 do 60 minuta dinamičkih vežbi umerenog intenziteta (šetnja, trčanje, vožnja bicikla, plivanje) 4 do 7 dana nedeljno uz svakodnevne aktivnosti. Vežbe većeg intenziteta su efikasnije. Regularna fizička aktivnost uz modifikaciju dijetetskih navika znaćajno redukuje pritisak.
Konzumacija više od 30ml alkohola dovodi do povećanja pritiska. Preporučuje se umeren unos alkohola (14 jedinica za muškarce i 7 jedinica za žene tokom 7 dana). Opasnost kod unosa alkohola je i unos hrane (grickalica) koja je po pravilu veoma slana.
Pušenje ostaje jedan od vodećih faktora rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti a kod dijabetičara je nezavisan faktor povećanja ukupnog mortaliteta. Prekid pušenja je početni deo strategije lečenja hipertenzije i smanjenja kardiovaskularnog rizika.
Nefarmakološko lečenje (povećanje fizičke aktivnosti, zdrave dijetetske mere i smanjenje težine) kod pacijenata sa hipertenzijom može dovesti do smanjenja sistolnog i dijastolnog pritiska za 3 do 4mmHg. Relativno mala redukcija krvnog pritiska za 2mmHg redukuje rizik od moždanog udara za 15% i koronarne bolesti za 6% u opštoj populaciji.
Jasno je da nefarmakološke mere pomažu u redukciji pritiska. Efikasna implementacija mera zahteva formiranje multidisciplinarnog tima koji bi pružao individualnu ili grupnu pomoć i formirao mrežu potpore u zajednici, koja bi pomagala pacijentu da prihvati modifikaciju loših navika.
Prof. dr Branislava Ivanović