Ove patološke formacije javljaju se obično jednostrano, a ređe mogu biti i obostrane. Radi se o retencionim cistama nastalim zatvaranjem izvodnog kanala i njegovim ispunjenjem i rastezanjem siuzavim sterilnim sekretom.
Ove patološke formacije javljaju se obično jednostrano, a ređe mogu biti i obostrane. Radi se o retencionim cistama nastalim zatvaranjem izvodnog kanala i njegovim ispunjenjem i rastezanjem siuzavim sterilnim sekretom. Na taj način stvorena cista zahvata prvenstveno izvodni kanal žlezde, a vrlo malo i žlezdano tkivo. Retenciona cista se manje ili više uvećava i obično ne prelazi veličinu kokošjeg jajeta. Ovakve ciste obično se postepeno razvijaju, bez naročitih simptoma, a mogu se javiti i posle akutnog bartolinitisa, kada se zapaljenje smiri i nestanu znaci akutnog procesa. Kod postojanja Bartolinijevih cista žena ne oseća nikakve tegobe i obično sama napipa cističnu tvorevinu na jednoj ili na obema velikim stidnim usnama. Pri pregledu zapaža se i opipava cističan tumor, obično od veličine lešnika do veličine kokošjeg jajeta. Koža i potkožno tkivo velike stidne usne su normalnog izgleda i bez zapaljivih promena, te je tumor ispod njih slobodno pokretan .
Terapija je operativna i sastoji se u odstranjenju ciste u celini. Poslednjih godina neki ginekolozi umesto ekstirpacije cistične tvorevine radije vrše inciziju i marsupijalizaciju ciste, čime sačuvaju žlezdu čiji je kanal bio cistično promenjen i obezbede stalnu drenažu njenog sekreta. I jedna i druga operacija vrše se obično u kratkotrajnoj intravenskoj anesteziji. Ako se lekar odluči za ekstirpaciju žlezde, onda treba odstraniti žlezdu u celini, jer ukoliko zaostane deo, proces može da recidivira.