Ova krvarenja javljaju se u pubertetu, najčešče između 12. i 18. godine. Ona su posledica josTieuskiaaenm runkcionalnih odnosa između endokrinih žlezda, koje imaju osnovnu ulogu u regulisanju menstmaćionih ciklusa.
Ova krvarenja javljaju se u pubertetu, najčešče između 12. i 18. godine. Ona su posledica josTieuskiaaenm runkcionalnih odnosa između endokrinih žlezda, koje imaju osnovnu ulogu u regulisanju menstmaćionih ciklusa. Tu je, na prvom mestu, reč o međusobnim odnosima između, međumozga, hipofize, jajnika i materice. Ponekad za krvavljenje u pubertetu mogu da se okrive i štitne i nadbubrežne žlezde. Osnovni etiološki momenat u nastajanju juvenilnih krvavlienja je nedovoljno lučenie progesterona u jajnicima devoičica zbog neredovne ovulacije i zostanka stvaranja žutog tela. Endometrijum je pod uticajem produženog dejstva estrogena što daje kliničku sliku hiperestrogenemije. Pojedinačni sazreli De Grafovi folikuli često perzistiraju na površini jajnika, jer ne dolazi do njihovog prskanja i formiranja žutog tela, te nema lučenja progesterona. Pod produženim dejstvom estrogenemije, na sluzokoži materiče ne dolazi do sekretornih promena, već se nastavlja proliferacija i posle sredine crklusa sve dok površni slojevi endometrijuma zbog tromboze njihovih krvnih i njihove nekroze ne počnu da deskvamišu. Kao posledica nepravilnog i proizvoljnog ljuštenja površinskog sloia endometrijuma javlja se neuredno, produženo i obilno krvavljenje iz materice. koje uskoro dovodi do ispoljavanja znakova sekundarne anemije kod devoičica. 5
Dijagnoza juvenilnog krvavljenja postavlja se na osnovu anamneze o neurednim i obilnim krvavljenjima, na osnovu posmatranja samog krvarenja, postojanja sekumdrane anemije koja ga prati i normalnog palplatorhog nalaza na genitalnim organima bolesnice. Ako je krvarenje posledica izvesnih anatomskih promena na genitalnim organima, onda se ne moze nazvati juvenilnim Zbog toga je neophodno da se pre postavljanja dijagnoze disfunkcionalnog juvenilnog krvavljenja isključe drugi mogući uzroci metroragije, što se kod devojčica obično vrši kombinovanim rekto-abdomirialnim pregledom, pokatkad uz anestežiju bolesnice i često dopunskim pregledom ultrazvukom. Retko, ako je himenalni otvor prolazan za kažiprst, može se izvršiti vaginalni pregled.
Isto tako, pregledom perifeme krvi, odnosno krvnog razmaza i po potrebi punktata koštane srži. kao uzrok metroragije treba iskliučiti krvna oboljenja. Dijagnostičku kiretažu kod obolelih devojčica treba izbegavati sve dok je to moguće. Njoj se pristupa tek u krajnjoj nevolji. kada suviše obilna i dugotrajna krvavljenja koja ne reaguju na medikamentozno lečenie prete da dovedu do iskrvarenja bolesnice iii kada postoii sumnja da je metroragija posledica ne funkcionalnih, več organskih promena na endometriiumu ili endocerviksu materice. Eventualno izvršena kiretaza koristi se istovremeno i kao dijagnostička i kao terapijska mera ako devojčica krvari iz nekrotične materične sluzokože, prekomerno proliferisane pod produženim dejstvom estrogena. Dijagnostički značaj kiretaže sastoji se u dobijanju sadržaja materice za histološki pregled. S druge strane, odstranjenje patološki promenjenog endometrijuma omogućava regeneraciju materične sluzokože iz dubokog, bazalnog sloja i ujedno služi kao podsticaj za usklađivanje hormonskih odnosa u organizmu bolesnice. Osim toga, i dilatacija cervikalnog kanala, a i sama kiretaža unutrašnje površine materice, poboljšavaju kontraktilnu sposobnost materičnog mišića, što takođe ima povoljno terapijsko dejstvo.
Lečenjem juvenilnih metroragija treba najpre zaustaviti krvavljenje, nadoknaditi izgubljenu krv i tečnost i pobolišati opšte stanje’ bolesniće. Zbog toga bolesnicu treba smestiti u postelju, omogućiti joj odmor, dati joj dobru hranu bogatu vitaminima i potrebne lekove. Istovremeno se vrši pregled periferne krvi da bi se ustanovio stepen sekundarne anemije i isključila mogućnost da je postojeća metroragija posledica kakvog sistemskog krvnog oboljenja. Ponekad već smeštaj u bolnicu, uz nadoknadu izgubljene krvi i tečnosti i vitaminsku ishranu, dovode do prestanka krvavljenja. Ako do toga ne dođe, bolesnici se od lekova daju uterotonična sredstva, i to preparati prednjeg režnja hipofize ili sintetski preparati sa identičnim dejstvom, kao i preparati ražne glavnice. Ova sredstva, zajedno sa medikamentima koji smanjuju sklonost ka krvavljenju od njih se kdristi kalcijum, koagulen, vitamini, u prvom redu vitamin K, i amid nikotinske kiseline, u mnogim slučajevima su dovoljna da zaustave krvavljenje.
Krvarenje kod juvenilne metroragije može poticati iz atrofičnog endometrijuma, proliferativnog endometrijuma ili iz endometrijalne hiperplazije. Sva ova stanja endometrijuma potiču iz anovulatornih ciklusa. Krvavljenje u ovakvim slučajevima može se zaustaviti davanjem estrogenih hormona. Daje se intramuškulamo 2,5-5 mg stilbestrola dnevno, 3-4 dana. Estrogenima se podstiče rast endometrijuma koji krvavi i postiže privremena hemostaza u roku od 2-3 dana, jer endometrijum dobro snabdevan estrogenima nglćrvavi. Krvavljenje iz proliferativnog endometrijuma javlja se kod prestanka njegovog daljeg rasta zbog pada nivoa estrogena ili zbog pojave mestimične nekroze. Pošto je krvavljenje iz materice zaustavljeno, bolesnici treba 3 dana davati progesteron intramuskulamo u dozi od 50 mg. Nekoliko dana od poslednje injekcije progesterona nastupiće deskvamacija endometrijuma sa krvavljenjem,.koje obično.traje.4 dana. Umesto progesterona mogu se devojčici dati sintetska progestativna sredstva u dozama Od 2,5-5 mg svakodnevno, 7 do 10 dana. Posle njih nastupiće krvavljenje 3-5 dana od poslednje oralne doze, koje takođe obično traje 4 dana i može biti obilnije od normalne menstruacije. Ova terapija najčešće je dovoljna da se uz dalje higijensko-dijetetske mere, koje devojčica sprovodi kod kuće, menstruacioni ćlclusi srede i krvavljenje iz materice nomializuje. Na žalost, ima slučajeva kada se juvenilna metroragija ponavlja.
Kod takvih devojčica treba u tri do četiri meseca izazivati veštačke cikluse naizmeničnim davanjem estrogena i progesterona. U prvoj fazi ciklusa može se po više dana davati oralno stilbestrol (po jednoj shemi 15 dana po 1 mg stibestrola), da bi se u drugoj polovini ciklusa nastavilo sa oralnim davanjem sintetskih progestina (2,5-5 mg dnevno, u trajanju od 10 dana). Ovakvo lečenje obično je dovoljno da se menstrualni ciklusi kod devojčice stabilizuju. Kao što je već pomenuto, eksplorativnu kiretažu treba maksimalno izbegavati i izvršiti je samo u zaista indikovanim najtežim slučajevima.
Na izgled slična disfunkcionim su krvavlienja iz materice kod izvesnih krvnih bolesti. Takva krvavlienja naroćito se ćesto srecu kod trombocitopenije različitog porekla. U takvim slucajevima krvavljenje iz materice je samo simptom osnovne, često veoma ozbiljne bolesti. Mlade bolesnice, pored krvavljenja iz materice, obično krvave i iz drugih organa, a i pod kožom, na kojoj se tada viđaju petehijalni krvni podlivi. Pregled krvnog razmaza, odnosno krvnih elemenata u razmazu, kao i pregled punktata koštane srži, daju mogucnost postaivljanja tačne dijagnoze. Lečenje takvih bolesnica je internističko i sastoji se u otklanjanju uzroka osnovne bolesti.