Eozinofilne pneumonije se sastoje od odvojenih individualnih sindroma obeleženih eozinofilni plućnim infiltrata i, često, eozinofilija u perifernoj krvi. Dok je Loefflerov prvi opis obuhvatio prolazan, benigan sindrom migrirajućih plućnih infiltrata s eozinofilija u perifernoj krvi nepoznata uzroka, posle se ova grupa poremećaja povećala uključivanjem nekoliko bolesti poznate i nepoznate etiologije.
Eozinofilne pneumonije se sastoje od odvojenih individualnih sindroma obeleženih eozinofilni plućnim infiltrata i, često, eozinofilija u perifernoj krvi. Dok je Loefflerov prvi opis obuhvatio prolazan, benigan sindrom migrirajućih plućnih infiltrata s eozinofilija u perifernoj krvi nepoznata uzroka, posle se ova grupa poremećaja povećala uključivanjem nekoliko bolesti poznate i nepoznate etiologije. One mogu poslužiti kao primeri hipersenzitivne plućne bolesti, ali se ne smeju zameniti sa hipersenzitivni pneumonitis (ekstrinzičkim alergijskim alveolitisom), pri kojem nema eozinofilije.
Ako je eozinofilna pneumonija udružena sa bronhijalna astma, važno je odrediti ima li bolesnik ekstrinzičku (alergijsku, atopijski) astmu i ima li vheal-and-flare kožnu reaktivnost na alergene Aspergillus. Ako je tako, treba posegnuti za drugim dijagnostičkim kriterijumima alergijske bronhopulmonalne aspergiloza (ABPA). Najčešći je uzrok A. fumigatus, premda to mogu biti i druge vrste Aspergillus. Opisano je da ABPA komplikuje cističnu fibrozu. Radiogram grudnog koša pri ABPA može pokazati prolazne, rekurentne infiltrate ili može upozoriti na proksimalne bronhiektazije. CT grudnog koša visoke rezolucije osetljiva je i neinvazivna metoda za otkrivanje proksimalnih bronhiektazije. Bronhijalna astma pri ABPA verovatno prati IgE-posredovana hipersenzitivnost, a misli se da su bronhiektazije povezane sa ovim poremećajem posledica odlaganja imunokompleksa u proksimalnim disajnim putevima. Lečenje obično zahteva dugotrajnu sistemno primenu glukokortikoida.
Tropska eozinofilija obično je uzrokovana infekcijom filarijama. Štaviše, eozinofilne pneumonije se javljaju is drugim parazitima kao što su Ascaris, Anciclostoma species, Tokocara species i Strongiloides stercoralis. Tropska eozinofilija koju uzrokuju Vuchereria Bancroft ili V. malai, javlja najčešće u Južnoj Aziji, Africi i Južnoj Americi, a uspešno se leči dietilkarbamazinom.
Među eozinofilna pneumonija izazvanim lekovima tipična je akutna reakcija na nitrofurantoin, koja može nastati dva sata pa do deset dana nakon početka uzimanja nitrofurantoina, sa simptomima suvog kašlja, temperature, drhtavicu i zaduha. Takođe može nastati eozinofilni pleuralni izliv popraćen krpičastim ili difuznim plućnim infiltrata. Drugi lekovi koji uzrokuju eozinofilne pneumoniju jesu sulfonamidi, penicilin, klorpropamid, tiazidi, triciklicki antidepresivi, hidralazin, mefenezin, mekamilamin, pare nikl karbonat, soli zlata, izoniazid, para-aminosalicilna kiselina itd Lečenje se sastoji od prekida uzimanja dotičnog leka i upotrebe glukokortikoida , ako je to potrebno.
U idiopatske eozinofilne pneumonije ubraja se grupa bolesti različite težine. Loefflerov sindrom je benigna, akutna eozinofilna pneumonija obeležena migrirajući plućnim infiltrata i oskudnim kliničkim manifestacijama. Akutna eozinofilna pneumonija opisana je kao akutna febrilna bolest koja traje manje od sedam dana, a prate je teška hipoksemija i plućni infiltrati, bez anamnestičkih podataka o astmi. Hronična eozinofilna pneumonija se očituje značajnim sistemskim simptomima kao što su povišena temperatura, drhtavica, noćno znojenje, kašalj, anoreksija i mršavljenje, u trajanju od nekoliko nedelja do meseci. Radiogram grudnog koša često pokazuje periferne infiltrate koji se opisuju kao fotografski negativ plućnog edema. Neki bolesnici imaju i bronhijalna astma intrinzičkog ili nealergijskog tipa. Dramatičan nestanak radioloških simptoma i znakova često se dogodi do 48 sati nakon početka lečenja glukokortikoida.
Alergijski angiitis i Churga-Straussa granulomatoza su multisistemske vaskularni poremećaj koji, uz pluća, često zahvata kožu, bubrege i nervni sistem. Poremećaj može nastati u bilo kojoj životnoj dobi, a osobito su mu sklone osobe sa bronhijalna astma. Astma je obično progresivna do početka vrućice i prekomerne eozinofilije, a tada simptomi astme mogu popustiti. Bolest može biti fulminantna a prognoza ozbiljna ako se ne leči agresivno glukokortikoidi i imunosupresiva.
Hipereozinofilnisindrom se očituje nalazom od preko 1.500 eozinofila po mikrolitru periferne krvi tokom šest meseci ili duže. Nema dokaza o parazitskim, alergijskim ili drugim poznatim uzrocima eozinofilije, a niti znakova ili simptoma multisistemne disfunkcije organa. Nadležni su nalazi eozinofilija u krvi i koštanoj srži, sa tkivnim infiltracijom relativno zrelim eozinofilima. Obično su zahvaćeni srce, pluća, jetra, slezina, koža i nervni sistem. Poremećaj se leči glukokortikoidi i / ili hidroksiurejom, s dodatkom lekova za srčanu disfunkciju, ako je to potrebno, jer je upravo ona često odgovorna za velik pobol i smrtnost pri tom sindromu.