Slično drugim klasifikacijama i kod klasifikacije zapaljenja vežnjače nije moguće dati podelu koja bi obuhvatila apsolutno sva zapaljenja koja se javljaju na vežnjači. Nekada su to oboljenja koja se javljaju samo na vežnjači ili su udružena sa drugim oboljenjima oka ili su pak, propratna pojava sistemskih oboljenja.
Slično drugim klasifikacijama i kod klasifikacije zapaljenja vežnjače nije moguće dati podelu koja bi obuhvatila apsolutno sva zapaljenja koja se javljaju na vežnjači. Nekada su to oboljenja koja se javljaju samo na vežnjači ili su udružena sa drugim oboljenjima oka ili su pak, propratna pojava sistemskih oboljenja.
Za neke oblike je karakterističan jedan, a kod drugih postoji kombinacija uzroka i simptomatologije ili kliničkih manifestacija što još više otežava njegovu klasifikaciju.
Zavisno od osnovnog parametra klasifikacije, svi konjunktiviti se mogu svrstati u 4 osnovne grupe prema:
I. Podela konjunktivita prema uzroku:
II. podela prema vrsti eksudata:
III. Podela prema poćetku:
IV. Podela prema životnom dobu:
Nezavisno od gornje klasifikacije opisaćemo nekoliko entiteta, svesni da se uvek mogu staviti primedbe da nije data slika svih konjunktivita.
Konjunktiviti novorodjenčeta
Zapaljenja konjunktive u toku prvog meseca života nazivaju se oftalmijom novorodjenčeta (ophthalmia neonatorum).
Infekcija se dešava za vreme prolaska ploda kroz porodjajne kanale i u toku prvog meseca života.
U slučajevima gonokokne etiologije zapaljenje se razvija vrlo brzo, več u toku prvih 2-4 dana, pojavom otoka kapaka i pojavom gnoja na ivicama kapaka.
Kod infekcija drugim bakterijama, tok bolesti je sporiji i znaci zapaljenja se javljaju posle 4-5 dana kod stafilokokne i hemofilusne, 6-7 dana kod virusne (herpes simplex virus) i 5-14 dana kod infekcije hlamidijama, a javlja se obično kao posledica blokade drenažnog sistema. Edem kapaka je manje izražen i javlja se obilna sekrecija.
Konjunktiviti dece i odraslih
Bakterijski konjunktivi
Veliki broj bakterijskih infekcija može biti pracen zapaljenjem vežnjače bilo da se ono prvo javlja na samoj vežnjači ili u sklopu opštih infekcija. Kao najčešći uzročnici javljaju se staphylococcus aureus i streprtococcus pyogenes, ali konjunktiviti mogu biti izazvani i drugim bakterijama (pneumokokom, meningokokom, proteusom, klebsielom, gonokokom, difterijskim bacilom) i redje drugim bakterijama.
Kod akulnih konjunktivita nalazimo jako izraženu konjunktivalnu hiperemiju oka sa čestim hemozama, vaskularizirane papile na tarzusu sa sekrecijom koja je u početku vodnjikava, zbog pojačanog lučenja suza, a kasnije mukozna. Sekret se nakuplja u konjunktivalnoj kesi i kapci su medjusobno slepljeni.
Na konjunktivama se javlja hiperemija sa seroznom, purulentnom ili mukopurulentnom sekrecijom, pseudomembranoznim ili membranoznim naslagama, što zavisi od vrste uzročnika i jačine infekcije.
Kod hroničnih konjunktivita klinički znaci su slabo izraženi i jako promenljivi. Tek kada se uradi ektropioniranje donjeg kapka, na kapačnom delu vežnjače vidi se hiperemija, vežnjača je neprovidna i lako zadebljala zbog mikropapilarne hipertrofije. Sekrecija je seroznog ili mukoseroznog karaktera i dosta je oskudna i rezultat je mešavine suza, sekreta Mejbomovih žlezda i deskvamiranih epiteliocita. Treptanjem sekret se pomera i za- država u uglovima oka. Ponekad je prisutan otok suzne bradavice.
Virusni konjunktiviti
Kod velikog broja virusnih infekcija moguca je i pojava konjunktivita. Javljaju se samo u oblku akutnih konjunktivita, najčešće udruženi sa keratitom, ali manifestacije se mogu videti i sa kapka, a može se defmisati kao specifična forma keratokonjunktivita koja se može iii spontano izlečiti ili, ako se ne leči, prelazi u hronično oboljenje prolazeći kroz različite stadijume karakteristične za ovo oboljenje
Najčešći uzročni- (formiranje folikula, hiperplazija ci su virusi iz grupe adenovirusa i i pojava panusa, sa kasnijom grupe herpes simplex i herpes zoster virusa u kojim slučajevima se javlja obostrani folikularni konjunktivit sa adenopatijama. Ko- njunktiviti mogu biti izazvani i drugim virusima kao što su: mik- sovirusi, paramiksovirusi, piknovirusi, molluscum contagiosum i verruca vulgaris.
Trahom
Naziv „trachoma“ potiče od grčke reči i znači neravan, što se odnosi na izgled vežnjače.
Trahom izazvaju mikroorganizmi iz grupe „chiamidia“ naročito serotipovima A, B, i C, dok drugi tipovi izazivaju ili inkluzioni konjunktivit ili venerične limfogranulome.
Razvoj trahoma je naročito izražen ako je infekcija udružena sa bakterijskim infekcijama diplobacilima Morax-Axenfeld, kao najzaraznijim, bacilom tuberkuloze kao najrasprostranjenijim i gonokoknom najserijom kao najopasnijom. Bakterijske infekcije mogu olakšati pojavu trahoma, pogoršati njegov tok i produžiti ili sprečiti njegovo izlečenje.
Klinički znaci trahoma su, zavisno od težine bolesti, pojava mukopurulentnog sekreta i folikula na tarzalnom delu vežnjače gomjeg očnog kapka, difuzna celularna infiltracija i hiperplazija, preaurikularna i, ili submandibularna limfadenopatija, konjunktivalni ožiljci sa trihijazom i entropijumom, panus rožnjače, subvaskularne infiltracije, folikuli u lim- balnom predelu, ulceracije (Herbert-ovi kratericikatrizovani limbičrii folikuli) i ožiljci na rožnjači.
Svetska zdravstvena organizacija razlikuje 4 stadijuma u razvoju trahoma:
Tr 1 – stadijum
Nezreli folikuli na gornjoj tarzalnoj vežnjači bez ili sa raniih promenama na rožnjači.
Tr II – stadijum
Prisustvo sazrelih dobro razvijenih mekih folikula, papilarna hiperplazija, panus i početna infiltracija u predelu gornjeg dela limbusa rožnjače. Limbusni folikuli i ulkusi mogu, ali ne moraju biti prisutni.
Tr III – stadijum
Razvijaju se ožiljci kao posledica nekroze folikula. Neki od znakova II stadijuma mogu biti prisutni.
Tr IV – stadijum
Folikuli i infiltrati III stadijuma su zamenjeni ožiljcima. Bolest nije više infektivna ali su moguće promene na ožiljcima.
Laboratorijski se dijagnoza može potvrditi:
Diferencijalna dijagnoza
Brojna stanja mogu u poje- dinim fazama biti od diferencijalno dijagnostičke važnosti:
Lečenje trahoma je medikamentozno.
Najbolji rezultati se postižu lokalnom primenom tetraciklina i eritromicina (5-6 uzastopnih dana mesečno) u trajanju od 6 meseci, mada se izlečenje može postići i primenom sulfonamida, ali su rezultati nešto slabiji.
Hirurško lečenje se primenjuje u slučajevima gde su formirani ožiljci.
Alergijski konjunktiviti
Veliki broj supstanci (cvetni polen, neke namirnice, lekovi, sastojci šminke) mogu izazvati alergijske reakcije vežnjače koje su naročito česte u proleće i jesen, češće su kod dečaka i mladjih osoba. Po pravilu zahvata oba oka, ima hroničnu formu i često recidivira.
Klinički se karakteriše peckanjem, svrabom, pojačanim lučenjem suza, fotofobijom, osećajem stranog tela i lepljivim mukoznim sekretom.
Histološke promene se mogu naći ili na tarzalnom ili na bulbar- nom, ili i na jednom i drugom delu vežnjače u vidu hipertrofije papila i adenoidnog sloja. Moguće je i prisustvo eozinofila i subepitelijalne infiltracije, fibrozne i hijaline degeneracije. Zavisno od uzroka promena na vežnjačama razlikuju se: conjunctivitis pollenosa; c. atopica; c. gigantopapillaris; c. vernatis; c. phlyctaenularis i dr. Lečenje
Lečenje je simptomatsko Vernalni konjunktivit ponekad spontano prolazi, a često je potrebna lokalna terapija kapima Natrijumkromoglikata, kortikosteroida i uzimanje aspirina i oralnih anthistaminika.
Kod atopičnih konjunktivita najvažnija mera je uklanjanje alergena, ako su poznati, i desenzibilizacija, a primenjuju se i ista sredstva kao i kod vemalnog ko, njunktivita.