Primarni aldosteronizam

Godine 1955. je Conn prvi doveo u vezu hipcrtenziju sa povišenim aldosteronom i opisao primami aldosteronizam u sklopu tuniora zone glomeraloze kore nadbubrega aldosteronom. Učestalost aldosteronizma u nastanku sekundamih hipertenzija je mala (0,5-2%) ali značajna jer blagovremenim otkrivanjem ovog oboljenja može da se iz!cči liipertenzija kod bolesnika.

Etiopatogeneza

Aldosteronizam nije samo posledicabenignog tumora (aldosteronoma), već može nastati i zbog bilateralne
hiperplazije zone glomemloze i retko zbog mikroi makronodulame hiperplazije ili karcinoma kore nadbubrega. U svim ovim stanjima dolazi do hipersekrecije aldosterona, završnog mineralokortikoida, koja je autonomna i nezavisna od fizioloških uticaja kontrole. Visok aldosteron dovodi do hipervolemije zbog reapsorpcije natrijuma i vode u distalnom tubulu i sabimim kanalićima (gde aldosteron ostvaraje svoje delovanje), a izlučivanja kalijuma i H+jona. Zbog toga će se kod obolelih razviti hipertenzija, hipokalemija i alkaloza.

Klinička slika

Klinička slika primarnog aldosteronizma je posledica hipokalemije i hipertenzije. Zbog hipokalemije bolesnici osećaju umor i malaksalost, imaju nokturiju, žeđ, pohuriju i parestezije. Hipertenzija može biti vrlo blaga ih izražena, ali nikada akcelerantnog tipa sa promenama na očnom dnu ili kardiovaskulnom sistemu. Nema edema, iako postoji retencija natrijuma i vode (atrijahii natriurezni faktor se suprostavlja dejstvu aldosterona).

Dijagnoza

Postavlja se nalazom hipokalemije i alkaloze kod bolesnika sa hipertenzijom, pri čemu treba voditi računa da bolesnik nije bio na diuretskoj terapiji i da je bio na normalnom unosu natrijuma. Redukcija natrijuma u ishrani može da maskira hipokalemiju. Određivanjem aldosterona u plazmi koji je visok i renina koji je nizak se postavlja konačna dijagnoza, tj. odnosa aldosteron: renina kojije veći od 20 kadaje u pitanju aldosteronizam.

Problem difereneijalne dijagnoze između adenoma i bilateralne hiperplazije je kompleksniji. U tom pravcu se radi određivanje aldosterona ujutru i u podne posle kretanja (u adenomu je u podne niži jer je ACTH zavisan), određivanje steroida, prekursora u biosintezi mineralokortikoida, scintigrafija kore nadbubrega, CT, magnetna rezonanca i uzimanje uzoraka krvi iz adrenalnih vena i perifeme vene za određivanje aldosterona.

Aldosteronizam Lečenje

Dijagnoza aldosteronoma upućuje na hirurško lečenje i to laparaskopsko. Po uklanjanju ovog benignog tumora knre nadbubregapostiže sepotpuno izlečenje Imlesnika jer oko 70% bolesnika više nem:i lij. pertenziju a u svih operisanih se uspostavlju normokalemija. Kada je bilateralna hinerplazija zone glomeruioze uzrok primarnou aldosteronizma onda se sprovodi medika“mentnaterapija: antagonistikalcijuma, ACTinhibitori, antagonisti aldosterona (spironolacton, amilorid) ,kojapostižekontrolukalijuma u serumu i krvnog pritiska.

Sekundarni aldosteronizam

Hipersekrecija aldosterona je posledica angažovanja renin-angiotenzinskog sistema zbog hipovolemije ili hipoksije bubrega. Tako, pored visokog aldosterona u ovim stanjima srećemo i visok renin (angioten/in I). Javlja se u bolestima kod kojih se javljaju edemi: srčana insuficijencija, nefrotski sindrom, bolesti jetre. Pored toga, prati renovaskulamu hipertenziju, nefropatiju sa gubitkom soh i reninske tumore bubrega.

Ovi bolesnici nemaju hipertenziju, već hipokalcmiju i alkalozu pa su i svi simptomi vezani za to. Lečenje osnovne bolesti popravlja sekundami aldosteronizam, ali u stanjinia ozbiljnih edema ne može se postići poboljšanje ukoliko se ne leči sekundanii aklosioronizam primenom antagonista aldosterona spironolacton (Aldacton).

Ads Blocker Image Powered by Code Help Pro

Ads Blocker Detected!!!

We have detected that you are using extensions to block ads. Please support us by disabling these ads blocker.

Powered By
100% Free SEO Tools - Tool Kits PRO