Mnogo češće se koristi naziv Cushingov sindrom za hiperkortioizam koji obuhvata sva stanja koja nastaju kao posledica povišenih koncentracija glikokortikoida i androgena bez obzira na uzrok. Pojam hiperkorticizma obuhvata i hiperaldosteronizam.
Podela Cushingovog sindroma je vezana za etiologiju hiperkorticizma. Tako ga delimo na egzogeni i endogeni hiperkorticizam, pri čemu je veća učestalog egzogenog, koji nastaje kao posledica terapijske primene ACTH ili glikokrtikosteroida i androgena. Spontani ili endogeni Cushingov sindrom se može razviti usled Mpersekrecije ACTH lcada govorimo o ACTH zavisnom Cushingu ili zbog promena u samim nadbubrežnim žlezdama ACTH nezavisni hiperkorticizam.
Pored egzogenog i endogenog hiperkorticizma možemo da govorimo i o postojanju pseudo Cushinga, stanja koja klimčki i biohemijski podsećaju na ovaj sindrom. To pre svega mislimo na egzogenu gojaznost sa rasporedom masnog tkiva koje je centripetalno i naziva se androidm tip gojaznosti, zatim na endogenu depresiju i hroMčni alkohohzam.