Aneurizma aorte se definiše kao patološka dilatacija lumena aorte.
Etiologija:
Aneurizma nastaje zbog slabljenja medije, najčešće u prisustvu predisponirajućih faktora (vidi disekcija aorte). U 3/4 bolesnika, zahvata abdominalnu aortu, i to najčešće ispod odvajanja renalnih arterija. Aneurizme torakalne aorte javljaju se najčešće na njenom descendentnom delu, mada se mogu javiti i na ascendentnoj aorti (Marfanov sindrom). Progresivna dilatacija aneurizme nastaje zbog povećanog pritiska na njene zidova (La Placeov zakon).
Aneurizma aorte Dijagnoza:
Aneurizme često mogu biti asimptomatske i otkrivaju se slućajno. U slučaju kompresije okolnih struktura, mogu prouzrokovati bol u trbuhu, distalne embolizacije nogu (aneurizma abdominalne aorte) ili promuklost, disfagiju, dispneju, Hornerov sindrom (aneurizma torakalne aorte). U sluičaju rupture, javlja se veoma jak bol u odgovarajućem regionu. EKG je nespecifičan. RTG je takode nespecifičan, ali se može videti proširenje medijastinalne senke i potiskivanje trahgje (torakalna aneurizma), kao i mekotkivna senka ili zbrisana senka m. psoasa (abdominalna aneurizma). Mada se dijagnoza može postaviti ultrszvučno, aortografija, kompjuterizovana tomografija i magnetna rezonanca, predstavljaju metode izbora u dijagnostici aneurizma aorte.
Terapija:
Kada je aneurizma asimptomatska i manja od 50 milimetara (abdominalna aneurizma), odnosno 60 milimetara (torakalna aneurizma), indikovano je redovno šestomesečno praćenje uz korekciju predisponirajućih faktora, ako je to moguće. U bolesnika u kojih postoje tegobe, te u kojih su aneurizme veće od navedenih dimenzija ili u kojih postoji brz rast aneurizme (više od 5 milimetara godišnje), indikovana je hirurška intervencija.