Kondilomi su bradavičasti izraštaji koji se javljaju kao posledica infekcije Papova virusom (iz grupe humanih papiloma virusa tip 6 i tip 11), najpre pojedinačno oko introitusa vagine, obično prvo u predelu međice, da bi se kasnije proširili na kožu veceg dela stidnice, sluzokožu vagine i grlica materice.

 

Kondilomi su bradavičasti izraštaji koji se javljaju kao posledica infekcije Papova virusom (iz grupe humanih papiloma virusa tip 6 i tip 11), najpre pojedinačno oko introitusa vagine, obično prvo u predelu međice, da bi se kasnije proširili na kožu veceg dela stidnice, sluzokožu vagine i grlica materice. Prenose se najčešče polnim odnosom, a nastaju nekoliko nedelja do nekoliko meseci posle infekcije Pojedinačni kondilomi su svetlocrvenkaste boje, na peteljci i zašiljeni na vrhu. Kasnije mogu toliko da se namnože, naročito na koži međice, da čine široku ploču sabijenih i slivenih pojedinačnih bradavica . Javljaju se najčešce kod žena koje su rano stupile u polne odnose, zatim kod promiskuitetnih žena, kod žena sa pojačanom vaginalnom sekrecijom, i na vec hemijskim, mehaničkim ili termičkim putem lediranoj vulvi. Mogu da se jave i u trudnoći. U početku ne daju nikakve simptome, a kasnije ih sama žena oseti pipanjem. Koža zaposednuta šiljatim bradavicama i potkožno tkivo ispod nje postaju krti, te ukoliko se radi o trudnicama, pri porođaju lako dolazi do rascepa na međici, koji obično ne zarastaju per primam. Ako je u pitanju veoma odmakao proces na međici i vagini, koji blokira izlazni deo porođajnog puta, porođaj treba završiti carskim rezom. Da bi se to izbeglo, kondilome treba još pre porođaja operativno odstraniti elektrokoagulacijom, laserom ili abrazijom.

Dijagnoza se postavlja: ginekološkim pregledom, kolposkopskim pregledom (vulvoskopija) i histološkim pregledom biopsijom uzetog materijala.
Na histološkom preparatu šiljatih kondiloma vidi se lako zadebljanje orožalog sloja (stratum corneum), sa veoma izraženom parakeratozom, hiper i diskeratozom, naglašenom akantozom i zapaljenjskim infiltratom u dermu.

Terapija zavisi od veličine promene. Kod pojedinačnih kondiloma mogu se u terapiji koristiti blaga kaustična sredstva. Zadovoljavajući rezultati postižu se premazivanjem podofilinskom mašću, ali je mnogo pouzdanije ako se pojedinačni čvorići otklone elektrokoagulacijom, laserom ili operativno. Kod upornih recidivirajućih slučajeva u terapiji treba koristiti 5%-tnu 5 fluorouracil mast. Prostrane plaže šiljatih kondiloma treba obavezno operativno odstraniti, sekući makazama njihove peteljke, a zatim oštrom kiretom skinuti ostatak peteljki sa površine sluzokože i kože. Krvarenje je pri tome minimalno i ne predstavlja nikakvu prepreku za intervenciju. Kožu po intervenciji na mestu odstranjenih kondiloma treba posuti sulfonamidskim ili penicilinskim prahom ili na nju staviti gazu natopljenu rastvorom nekog od antibiotika. Pri skidanju šiljatih kondiloma treba voditi računa da se svi skinu, da neki ne zaostane, jer će u tom slučaju doći do ponovne pojave oboljenja.