Na stidnici može doći i do pojave izvesnih ulceroznih oboljenja. Prost ulkus stidnice ili ulcus vulvae acutum (Lipschiitz) je bez većeg dijagnostičkog i terapijskog značaja. Treća venerična bolest ili ulcus mole (meki šankr) prenosi se polnim odnosom, a izaziva je Dikrejev bacil.
Na stidnici može doći i do pojave izvesnih ulceroznih oboljenja. Prost ulkus stidnice ili ulcus vulvae acutum (Lipschiitz) je bez većeg dijagnostičkog i terapijskog značaja. Treća venerična bolest ili ulcus mole (meki šankr) prenosi se polnim odnosom, a izaziva je Dikrejev bacil. Nekoliko dana po odnosu, na bilo kom delu stidnice, javlja se početna lezija u vidu papule ili pustule, čiji centar nekrotiše, te nastaje ulkus izreckanih, strmih i podrivenih ivica sa zagnojenim dnom. Zbog težnje ka autoinokulaciji može se stvoriti i više istovremenih ulceracija kod iste bolesnice. Ako je opšte stanje teško, higijenske prilike loše, a ishrana slaba, može doći do brzog i nekontrolisanog širenja lezije i stvaranja tzv. fagedeničnog ulkusa. Inače se ovo danas retko oboljenje lako leči lokalnom upotrebom antiseptika i antibiotika. Kod ove bolesti vrlo retko dolazi do bolnog otoka odgovarajućih limfnih žlezda sa težnjom ka supuraciji.
Primarna luetična lezija ulcus durum javlja se na vulvi u vidu ulkusa. Ona se kod žena otkriva znatno ređe nego kod muškaraca, jer se kod žena bolest lakše previdi u ovom stadijumu. Primarna lezija se češće zapaža na stidnici nego na vagini. Lezija se javlja na oko 20 dana po infekciji. Bolest počinje malom bubuljicom koja uskoro ulceriše, te nastaje ulceracija nešto iznad površine kože, crvenkaste ili crvenomrke boje, bezbolna, indurisana, čvrstih zidova. Bliža i dalja okolina ulkusa je manje ili više edematozna i neosetljiva. Infekcija uskoro zahvata regionalne, a zatim i ostale limfne žlezde tela, koje postaju uvećane, čvrste, pojedinačno otečene, bezbolne i nemaju težnju ka zagnojavanju. Ukoliko se prvi stadijum bolesti previdi, bolesnica rano oseti opšte tegobe koje prate prelaz prvog u drugi stadijum glavobolju, opštu slabost, izraženu anemiju, porast temperature itd.
U drugom stadijumu bolesti karakteristična je pojava širokih kondiloma condylomata lata koji se lokalizuju na koži stidnice i u okolini čmara. Ove promene odgovaraju makulama i papulama koje se istovremeno jjavljaju na koži drugih predela tela bolesnice. Siroki kondilomi su vlažne površine, bogati spirohetama, uzdignuti iznad ravni ostale kože, okrugli ili ovalni, često poređani u grupama. U ovom stadijumu bolesti bolesnica je veoma infekciozna, te je opasna po’okolinu.
Sem toga, u krvnim sudovima vulve mogu se javiti izvesne promene koje dovode do cirkulatornih smetnji i tegoba. Tako, na primer, naročito kod višerotki i kod žena koje i inače pate od proširenih vena, mogu se javiti manje ili više proširene vene i na stidnici, a i u donjem delu vagine venae, varices, vulvae. Kod takvih žena venski sudovi se pri stajanju i hodu napune, te vene nabreknu, dok u ležećem položaju splašnjavaju.
Uzrok proširenim venama na spoljašnjim polnim organima treba tražiti u opštoj slabosti vezivnog tkiva i venskog sistema, kao i povećanom pritisku u trbušnoj duplji, naročito u duplji male karlice zbog postojanja kakvog tumora ili rasta gravidne materice. Ukoliko žene koje pate od proširenih vena ostanu gravidne, ovo stanje se pogoršava sa napredovanjem trudnoće, odnosno sa rastom materice. Zbog mogućih komplikacija u toku porođaja, a naročito zbog opasnosti od prskanja krvnih sudova i krvarenja, takve trudnice treba porađati u bolnici. Sem proširenih vena, povišen intrapelvični pritisak može izazvati pojavu edema na stidnici (sl. 25). No, edem stidnice češće prati lokalna zapaljenja ili parazitarna i metastatska zapušenja odvodnih limfnih sudova. Nadalje, edem stidnog predela, češće jednostran, a ponekad i obostran, može se zapaziti i kod žena sa poremećenom cirkulacijom u limfnim sudovima posle vulvektomije i odstranjenja površnih i dubokih preponskih limfnih žlezda. U takvim slučajevima edem stidnice obično je praćen i otokom donjih udova. Edem se naročito često zapaža u trudnoći i može da predstavlja smetnju porođaju.
Ponekad edem stidnice poslednjih dana trudnoće i u početku porođaja može biti toliko izražen da otežava prelazak ploda preko međice. Tada se edem može smanjiti punkcijama i evakuacijom potkožne tečnosti. Samo izvanredno retko, edem može biti toliko izražen da je zbog toga bolje da se porođaj obavi carskim rezom nego vaginalnim putem.