Defekt atrijalnog septuma definiše se kao delimični nedostatak pretkomorskog septuma koji omogućava protok krvi izmedu pretkomora.
Urodene srčane mane kod odraslih se dele na mane sa primarno levo-desnim šantom (defekt atrijalnog i ventrikularnog septuma, ductus arteriosus persistens), mane sa primarno desno-levim šantom (Tetralogija Fallot) i mane bez mešanja arterijske i venske krvi (koarktacija aorte).
DEFEKT ATRIJALNOG SEPTUMA
Definiše se kao delimični nedostatak pretkomorskog septuma koji omogućava protok krvi izmedu pretkomora.
Etiologija:
Urodena mana, nastala kao posledica nepravilnog srastanja i/ili nedostatka septuma primuma i septuma sekunduma. Fizički nedo- statak dela atrijalnog septuma omogućava prelaz krvi iz leve u desnu pretkomoru (levo-desni šant), što dovodi do povećanja protoka krvi kroz pluća. Posledica povećanog protoka krvi jesu razvoj plućne hipertenzije i dilatacija desne komore. Kada pritisak u plućnoj cirkulaciji postane veći od pritiska u sistemskoj cirkulaciji, dolazi do obrtanja smera šanta, tako da krv iz desne pretkomore teče u levu (desno-Ievi šant). Ova pojava se naziva Eisenmengerov kompleks. Postoje tri tipa defekta atrijalnog septuma i to: tip primum (nalazi se nisko u septumu i to odmah ispod mitralne valvule, često je udružen sa rascepom prednjeg mitralnog listića), tip sekundum (najčešći, nalazi se na mestu fossae ovalis) i tip sinus venosum (nalazi se visoko u septumu, oko ušća gornje šuplje vene, često je udružen sa anomalnom drenažom plućnih vena).
Dijagnoza:
Bolesnici su često asimptomatski do treće ili četvrte decenije. Od tegoba se javljaju dispneja pri naporu, palpitacije i ponavljane respira- torne infekcije. U terminalnoj fazi javljaju se znaci i simptomi popuštanja desnog srca, dok se, kod reverzija šanta, javlja cijanoza. U fizičkom nalazu tipičan je nalaz sistolnog šuma nad plućnom arterijom (funkcio- nalna stenoza zbog povećanog protoka krvi), naglašena pulmonalna komponenta drugog srčanog tona (znak plućne hipertenzije) i fiksno udvajanje drugog srčanog tona. EKG može pokazati devijaciju srčane osovine u desno, hipertrofiju desne komore, blok desne grane Hissovog snopa i usporeno sprovodenje impulsa kroz AV čvor (AV blok razl ičitog stepena). RTG srca i pluća pokazuje dilataciju desnih srčanih šupljina i znake plučne hipertenzije. Ehokardiografija omogućava pouzdano utvrdivanje tipa defekta atrijalnog septuma i njegovu težinu. Težina se utvrduje na osnovu odnosa količine protoka krvi kroz plućnu i sistemsku cirkulaciju. Normalno je da je ovaj odnos približan jedinici, a kod velikih defekata atrijalnog septuma koji zahtevaju hiruršku korekciju, on je najmanje jedan i po prema jedan, što će reći da kroz plućnu cirkulaciju prode jedan i po put više krvi nego kroz sistemsku. Postojanje i veličina defekta atrijalnog septuma mogu se odrediti tokom kateterizacije i to odredivanjem saturacije kiseonika u više uzoraka krvi, uzetih sa raz- ličitih mesta u plućnoj cirkulaciji.
Terapija:
Terapija je, pre svega, hirurško zatvaranje defekta (direktna sutura ili patch plastika), a takode se može primeniti perkutano zatvaranje pojedinih vrsta defekata pomoću specijalno dizajniranih sistema (tzv. kišobrana). Kada dode do razvoja desno-levog šanta, zatvaranje defekta atrijalnog septuma je kontraindikovano.