Definiše se kao delimični nedostatak komorskog septuma koji omogućava protok krvi izmedu komora.Embrionalni defekt arhitektonike ventikulamog septuma. U zavisnosti od lokalizacije, postoji više tipova defekta ventrikulamog septu- ma i to: perimembranozni defekt (zahvata ceo membranozni deo septuma, nalazi se ispod aortne valvule), muskularni defekt (ceo je u mišićnom delu septuma) i suprakristalni defekt (nalazi se u izlaznom traktu).
UROĐENE SRČANE MANE KOD ODRASLIH
Urodene srčane mane kod odraslih se dele na mane sa primarno levo-de- snim šantom (defekt atrijalnog i ventrikularnog septuma, ductus arteri- osus persistens), mane sa primarno desno-levim šantom (Tetralogija Fallot) i mane bez mešanja arterijske i venske krvi (koarktacija aorte).
DEFEKT VENTRIKULARNOG SEPTUMA
Definiše se kao delimični nedostatak komorskog septuma koji omogućava protok krvi izmedu komora.
Etiologija:
Embrionalni defekt arhitektonike ventikulamog septuma. U zavisnosti od lokalizacije, postoji više tipova defekta ventrikulamog septu- ma i to: perimembranozni defekt (zahvata ceo membranozni deo septuma, nalazi se ispod aortne valvule), muskularni defekt (ceo je u mišićnom delu septuma) i suprakristalni defekt (nalazi se u izlaznom traktu). VeliČina Šanta nije odredena tipom defekta već njegovom veličinom i stepenom plućne vaskularne rezistencije (manja rezistencija, veći Šant). Patoflziologija, u osnovi, odgovara patofiziologiji defekta atrijalnog septuma. Otprilike, jedna četvrtina defekta ventrikularnog septuma spontano se zatvori u detinjstvu (pretežno mali muskularni defekti).
Dijagonza:
Mali defeti su često asimptomatski. Kod značajnih defekata, defi- nisanih kao odnos protoka kroz plućnu i sistemsku cirkuiaciju veći od dva prema jedan, javljaju se dispneja u naporu i palpitacije. Kod razvoja piućne hipertenzije, dolazi do pojave atipičnih bolova u grudima, hemop- tizija i popuštanja desnog srca, dok se razvojem desno-levog šanta, javljaju cijanoza i maljičasti prsti (digiti Hippocratici). U fizičkom nalazu dominira sistolni šum, duž leve ivice stemuma, kao i pridruženi znaci plućne hipertenzije. Kod malih defekata EKG je normalan, dok se kod većih, vida hipertrofija leve komore sa opterećenjem, a u odmakloj fazi i hipertrofija desne komore. U ranoj fazi, RTG pokazuje pojačanu vaskulamu šaru (povećan plućni protok), dok se u odmakloj fazi, vidaju znaci plućne hipertenzije. Ehokardiografija može tačno utvrditi tip i težinu defekta ventrikularnog septuma. Kateterizacija ima sličnu – nu kao kod defekta atrijalnog septuma.
Terapija:
Kod malih defekata nije potrebna, inače isključivo, hirurško zatva- ranje defekta. Kod inoperabilnih bolesnika, sprovodi se lečenje plućne hipertenzije i popuštanja desnog srca (videti odgovarajuća poglavlja). Kod neoperisanih bolesnika, neophodna je profilaksa infektivnog endokarditisa.