Dijafragmalna hernija (Hernia diaphragmalis)

Dijafragmalna hernija je poremećaj koji nastaje kada abdominalni organi prođu u grudnu duplju kroz neki nenormalan otvor u dijafragmi. Češće se javlja na levoj strani.

Etiologija

Uzrok nastanka ove hemije može biti netraumatski i traumatski. Netraumatska hernija može biti urođena ili stečena. Traumatska hernija nastaje posle raznih povreda ili hirurških intervencija. Najčešći oblik dijafragmalne hernije je hijatusna hernija, kod koje kardija i fundus želuca prolaze kroz ezofagusni otvor, u gmdnu duplju.

Hijatusne hernije dele sa na četiri grape: khzajuće, paraezofagusne, hemije s urođeno kratkim ezofagusom i kombinovane (u oko 80% slučajeva). Pojačan mtraabdominalni pritisak, koji se javlja pri povraćanju, jakom kašlju, fizičkom naprezanju, trudnoći i u prisustvu ascitesa, doprinosi nastanku hijatusne hemije.

Dijafragmalna hernija (Hernia diaphragmalis)

Klinička slika

Urođene hemije odlikuju se trijasom koji čine: dispneja, cijanoza i dekstrokardija. Novorođenče najčešće umire nekohko dana posle rođenja zbog disajnih, želudačnih i cirkulacijskih poremećaja.

Stečene netraumatske hernije imaju različitu simptomatologiju, zavisno od stepena suženja otvora, vehčine hemije i stepena regurgitacije želudačnog sadržaja. Zbog neupadljivih simptoma ova hemija se često otkriva slučajno, pri rendgenološkom pregledu. Važan simptom je bol koji se javlja kod promene položaja, pri fizičkim naporima i posle uzimanja hrane.

Ostali simptomi su štucanje, gorušica, podrigivanje i povraćanje s pojavom krvavljenja, kada dođe do erozije završnog dela jednjaka. Bol se širi naviše, ispod stemuma i prema leđima i ramenu, podsećajući na bol kod angine pektoris.

Stečene traumatske hernije posebno su značajne jer se sve češće javljaju pri saobraćajnim nesrećama i povredama na radu. Prisustvo jetre kao čvrstog organa na desnoj strani utiče da se povrede, odnosno rascepi dešavaju skoro uvek na levoj strani. Kod manjih povreda simptomi su oskuđni. Kod obimnijih oštećenja javljaju se bol, dispneja, štucanje, povraćanje, krvarenje i šok.

Fizičkim pregledom otkriva se ograničena pokretljivost dijafragme, perkutoma tmulost—akoje u deo grudnog ko.šaušao organ u kome ima tečnosti, a nekad postoji i potiskivanje srca sa aritmijom;

Dijagnoza

Hijatusne hemije otkrivaju se na osnovu anamneze, fizičkog pregleda i rendgenološkog pregleda želuca u ležećem (Trendelenburgovom) položaju. Ezofagoskopija je potrebna radi potvrde dijagnoze. Za hemiju kolona potrebnoje izvršiti irigoskopiju. Za razlikovanje anginoznilt tegoba od tegoba hijatusne hemije potreban je kardioIoški pregled.
U diferencijalnoj dijagnostici treba misliti na peptički ulkus, holecistitis, bolesti ezofagusa, želuca i žučne kese.

Dijafragmalna hernija Lečenje

Kada hemija ne pravi značajne tegobe, lečenje nije potrebno, već se preporučuje određeni režim života sa češćim uzimanjem manjih obroka hrane bez masti i jakih žačina, izbegavanje obroka uveče pred spavanje o ležanje sauzdignutim gomjim delomtela. Simptomi se mogu ublažiti davanjem antacidnih lekova, a ako postoji sideropenijska anemija, daju se preparati gvožđa.

Urođene i traumatske hernije leče se hirurškom intervencijom. To važi i kadapostoji prateća stenoza ezofagusaili ulkus jednjaka.

Obavezno pogledajte „Poremećaji dijafragme“