ductus-arteriosusDuctus arteriosus persistens predstavlja krvni sud koji spaja plućnu arteriju i descendnetnu aortu.U embrionalnoj fazi, ova komunikacija predstavlja normalnu strukturu i služi za zaobilaženje plućne cirkulacije, a njeno zatvaranje normalno nastaje u prvim satima života.

 

ductus-arteriosusUROĐENE SRČANE MANE KOD ODRASLIH

Urodene srčane mane kod odraslih se dele na mane sa primarno levo-de- snim šantom (defekt atrijalnog i ventrikularnog septuma, ductus arteri- osus persistens), mane sa primarno desno-levim šantom (Tetralogija Fallot) i mane bez mešanja arterijske i venske krvi (koarktacija aorte).

DUCTUS ARTERIOSUS PERSISTENS

Ductus arteriosus persistens predstavlja krvni sud koji spaja plućnu arteriju i descendnetnu aortu.

Etiologija:

U embrionalnoj fazi, ova komunikacija predstavlja normalnu strukturu i služi za zaobilaženje plućne cirkulacije, a njeno zatvaranje normalno nastaje u prvim satima života. Održavanje ductus arteriosusa, posle rodenja, predstavlja anomaliju i omogućava direktnu komunikaci- ju izmedu sistemskog i plućnog krvotoka na nivou velikih krvnih sudova, čime se povećava protok kroz plućnu cirkulaciju. Slična patofiziologija je operativna, kao kod drugih mana sa levo-desnim šantom.

Dijagnoza:

Bolesnici su asimptomatični do druge ili treće decenije. Kada se tegobe jave, bolesnici se uglavnom, žale na dispneju u naporu i palpita- cije. U fizičkom nalazu je tipično prisutan divergentni puls (slično aortnoj regurgitaciji) i kontinuirani (sistolno-dijastolni) šum u drugom medurebamom prostoru levo. Sa razvojem plućne hipertenzije, javljaju se prethodno opisani simptomi i znaci. EKG nalaz je često normalan, ali može se naći i hipertorfija leve komore. Na RTG-u srca i pluća zapažamo pojačanu plućnu šaru, dilatiranu plućnu arteriju i naglašen luk leve komore, dok se, kasnije, razvijaju znaci plućne hipertenzije. Ehokardiografski se tačno može vizual izovati mesto utoka u plućnu arteriju, a često se može videti ceo tok dictus arteriosusa. Aortografijom se, takode, može vizualizovati bulbus, a oksimetrijom se može dokazati njegovo prisustvo (porast kiseonika u plućnoj arteriji), bez njegove direktne vizualizacije.

Terapija:

Bez obzira na veličinu, uvek je indikovano zatvaranje ductus ar- teriosus persitensa, s obzirom da je ono manje rizično od eventualnih komplikacija, koje dictus može izazvati (plućna hipertenzija, infektivni endokarditis). Zatvaranje se može izvršiti hirurški (ligatura) ili prerkutano (tzv. kišobran). U nelečenih bolesnika, neophodna je profilaksa infektivnog endokarditisa.