Tularemija – glodarska kuga je akutno infektivno oboljenje koje se karakteriše povišenom temperaturom, zapaljenjskim promenama na mestu ulaska uzročnika i regionalnim limfadenitisom.
ETIOLOGIJA
Uzročnik tularemije, Francisella tularensis, je mali gram negativan ko- ko-bacil. U spoljnoj sredini je dosta otporan, na ledu moze da preživi 2-3 nedelje. Temperatura od 56-58wC ga uništava već posle 10 minuta.
EPIDEMIOLOGIJA
Tularemija je primamo bolest divljih životinja, prvenstveno glodara (zečevi, kunići, veverice, miševi, pacovi).
Od divljih životinja bolest se može preneti na domaće životinje (ovce, goveda, konji, psi, mačke, živina). Insekti, naročito iksoidni krpelj koji infekciju prenosi na potomstvo su takođe rezervoar F. tularensis.
Čovek se zarazi direktnim kontaktom sa obolelom životinjom kao i indirektno putem kontaminirane hrane, vode, inhalacijom prašine i transmisivnim putem. Prenos bolesti sa čoveka na čoveka nije moguć.
Tularemija PATOGENEZA
Najčešća ulazna vrata F. tularensis su koža i sluzokoža. Na mestu ulaska uzročnika nastaje primami afekt: na koži ulceracija, na ždrelu angina a na oku konjunktivitis. U nekim slučajevima na mestu ulaska infektivnog agensa nema vidljivih promena.
Iz primarnog afekta limfnim putem francisela se širi i dovodi do regionalnog limfadenitisa koga karakteriše otok, vrlo često razmekšanje limfnog čvora i eventualno perforacija kroz kožu.
Obzirom da je F. tularensis intracelulami parazit i da ima mogućnost in- trafagocitnog preživljavanja ona može putem krvi da bude raznesena u sve organe sa formiranjem tularemičnih ognjišta (jetra, slezjna, pluća). Na plućima se stvaraju multipli granulomi koji razaraju alveole.
KLINIČKA SLIKA I KLINIČKI OBLICI
Posle inkubacionog perioda od 3 – 6 dana, F. tularensis izaziva veći broj klinički različitih oblika, od kojih je najveći broj praćen jezom, groznicom, drhtavicom, povišenom temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima i zglobovima i malaksalošću.
U zavisnosti od načina infekcije i ulaznih vrata F. tularensis razlikujemo spoljašnje i unutrašnje oblike bolesti.
Spoljašnji oblici:
- ulceroglandulami
- glandulami
- okuloglandulami
- tonziloglandulami (anginozni)
Unutrašnji oblici:
- plućni
- tifoidni (septični, gripozni, kriptogeni).
Ulceroglandularni oblik. Ovo je najčešći oblik tularemije (75% – 85% slučajeva) i nastaje posle inokulacije kože prilikom kontakta sa obolelom životinjom ili ubodom krpelja. Stvara se papula koja nije bolna, ne svrbi i ne gnoji. Brzo nekrotizira i evoluira u ulkus podrivenih ivica sa eritematoznom okolinom. Razvija se bolno uvećanje regionalnih limfnih žlezda koje vremenom razmekšaju a nakon toga, mada ne uvek, može doci do perforacije kroz kožu sa stvaranjem fistule.
Ulazna vrata infekcije su skoro redovno na ruci i tada su kožne promene praćene aksilamom i kubitalnom adenopatijom. Ukoliko je infe-kcija nastala ubodom krpelja kožne lezije se nalaze na donjim ekstremitetima uz ingvinalnu i femoralnu adenopatiju. Bolesnik je malaksao, oslabljenog apetita, iscrpljen.
Glandularni oblik. Manifestuje se otokom i upalom pojedinih limfnih žlezda bez primarnog afekta. Najčešće su zahvaćene cervikalne, aksilame i ingvinalne limfne žlezde.
Okuloglandularni oblik. Posle inokulacije oka putem zaprljanih prstiju nastaje purulentni konjunuktivitis obično jednog oka. Kapci su otečeni, slepljeni, konjunktive hiperemične, prisutan je periorbitalni edem. Razvija se istovremeno bolan otok preaurikulamih i cervikalnih limfnih žlezdi koje zatim omekšaju i zagnoje. Bolest je obično praćena temperaturom mada su opisani slučajevi koji protiču bez temperature.
Tonziloglandularni (anginozni) oblik. Kod ovog oblika tularemije koji nastaje ingestijom zaražene hrane primami afekt je na tonzilama. Protiče pod slikom jednostrane ili obostrane ulceromembranozne ili ulceronekrotične angine sa izraženim, bolnim otokom cervikalnih limfnih žlezdi.
Plućni oblik. Plućni oblik može da nastane inhalacijom zagađenog vaz- duha (primarna tularemija) ili hematogeno (kao komplikacija ulceroglandulame tularemije) kada se infekcija širi iz limfnih zlezdi.
Protiče pod kliničkom slikom atipične pneumonije sa izrazitim uveća¬njem traheobronhijalnih limfnih čvorova. Proces na plućima može biti praćen komplikacijama: zbog nekroze tularemičnih granuloma dolazi do stvaranja aps- cesa, gangrene i kaverni. Može doći i do pleuritisa.
Plućna tularemija počinje povišenom temperaturom, opštim simptomima infekcije i karakteriše se neproduktivnim kašljem. Fizikalni nalaz na plućima je mali. Promene na plućima se mogu otkriti rendgenografski u obliku mrljastih zasenčenja i nesrazmemo povećanih traheobronhijalnih limfnih čvorova.
Tifoidni (septični, kriptogeni, gripozni) oblik. Klinički se manifestuje opštim simptomima infekcije bez primarnog afekta i pojave limfadenitisa. Po kliničkoj slici i toku liči na trbušni tifus ili sepsu. Glavne karakteristike ovog oblika su visoka temperatura tipa kontinue koja traje oko tri nedelje, simptomi opšteg infektivnog sindroma težeg stepena, ospa, hepatosplenomegalija, znaci intoksikacije i poremećaj svesti.
Vrlo često je tularemija praćena pojavom ospe. Ospa može biti makulozna, makulopapulozna, petehijalna ili se javlja u vidu multiformnog ekudativnog eritema ili nodoznog eritema.
Tularemija je bolest subakutnog ili hroničnog toka. Nakon preležane tularemije ostaje solidan imunitet.
Glodarska kuga DIJAGNOZA
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, epidemioloških podataka i karakteristične kliničke slike.
U krvnoj slici je prisutna leukopenija ili normalan nalaz leukocita sa limfocitozom. Kulture su obično negativne i dijagnoza se postavlja na osnovu seroloških agutinacionih testova. Prvi uzorak se uzima posle druge nedelje bolesti. Cetvorostruki porast titra u periodu od dve do tri nedelje potvrđuje akutnu infekciju, dok je pojedinačni nalaz veći od 1:160 sugestivan.
Kožni tularin test je pozitivan od petog dana bolesti i ostaje pozitivan duže od testa aglutinacije.
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA
Kod ulceroglandulame i grandulame tularemije dolaze u obzir tuberkuloza limfnih žlezdi, limfogranulomatoza, bolest mačjeg ogreba, toksoplazmoza, infektivna mononukleoza, sodoku, kuga i piogene infekcije kože.
Kod anginoznog oblika tularemije dolaze u obzir bolesti sa anginom u prvom redu infektivna mononukleoza i difterija. Kod plućnog oblika u obzir dolazi tuberkuloza, sve atipične pneumonije kao i pneumonije druge etiologije.
Tifoidni oblik može da liči na trbušni tifus, paratifus, grip, sepsu druge etiologije, brucelozu, rikecioze i druga febrilna stanja.
TERAPIJA
Lek izbora je Streptomycin (2xl,0gim) u trajanju od sedam do deset dana. Može se koristiti i Gentamycin (3-5 mg/kg, i.v. ili i.m) u toku 10 do 15 dana. Tularemija dobro reaguje na hloramfenikol, tetracikline i hinolone (ciprofloksacin).
Kategorija članka: Infektologija