GLUKOKORTIKOIDI (engl. glucocorticoids), hormoni kore nadbubrega i njihovi sintetski analozi sa pretežnim dejstvom na metabolizam ugljenih hidrata. Grupu čine prirodni hormon kortizol/hidrokortizon i mnogo sintetskih analoga: prednozon, prednizolon, metilprednizolon, betametazon, deksametazon, fluocinolon, fluokortolon i dr. Svi imaju snažno antiinflamatorno i imunosupresivno dejstvo, a razlike su samo kvantitativne. Glukokortikoidi suzbijaju znake zapaljenja bez obzira na uzrok. Mehanizam dejstva je u inhibiciji stvaranja proinflamatornih medijatora: histamina, interleukina i drugih citokina, i povećanom stvaranju antiinflamatornog medijatora lipokortina. Imunosupresivno dejstvo je posledica inhibitornog delovanja na funkciju i broj limfocita. Koriste se za lečenje više grupa bolesti: autoimune i inflamatorne bolesti (reumatska groznica, reumatoidni artritis, bronhijalna astma, ulcerozni kolitis, hronični aktivni hepatitis, sarkoidoza), kolagenoze (lupus eritematozus, dermatomiozitis i dr.), bolesti krvi (trombocitopenična purpura, hemolitička anemija), neurološke bolesti (multipla skleroza), bubrežne bolesti (nefrotski sindrom), teške bolesti i stanja
(transplantacija organa, akutna leukemija, pemfigus, eksfolijativni dermatitis), bolesti oka, anafilaktičke reakcije, bolesti kože (atopički dermatitis, ekcemi, psorijaza i dr.). Neželjena dejstva su takođe brojna i potencijalno opasna: atrofija kore nadbubrega, povećana sklonost infekcijama zbog supresije imuniteta, znaci hiperfunkcije nadbubrega u vidu Cushingovog sindroma (okruglo lice, nagomilavanje masti na telu i vratu, atrofija mišića, osteoporoza i sklonost frakturama, smanjena tolerancija na glukozu i dijabet, pojačano lučenje želudačne kiseline i nastajanje ulkusa, uznemirenost, euforija i druge psihičke tegobe i dr.).