GUSTATIVNA TELAšCA (engl. taste buds, lat. caliculus gustatorius), hemoreceptori prisutni prevashodno u epitelu bočnih strana opšančenih papila, a ređe u pečurkastim papilama, mekom nepcu i na laringealnoj strani epiglotisa. Jedno gustatorno telašce sadrži oko 20 do 30 ćelija. Kod čoveka ima ih oko 2.000. Sastoje se od 5 tipova ćelija: ćelije tip I (lat. celulla sustentacularis), tamne, potporne ćelije, cilindričnog oblika. Sadrže guste granule, čiji se glikozaminoglikanski sadržaj sekretuje u gustativnu jamicu; ćelije tip II (lat. cellula gustatoria), uske ćelije koje se pružaju od bazalne lamine do gustativne jamice, u koju prominiraju njihovi mnogo-brojni, apikalni mikrovili. Jedra su smeštena bazalno, a dobro su razvijeni glatki i granulirani endoplazmatski retikulum i mitohondrije. Bazalni pol ćelije je u kontaktu sa nemijelinizovanim, intragemalnim nervnim završetkom. Apsorpcija supstanci na apikalnom kraju konvertuje se u električni signal i prima kao ukus; ćelije tip III su takođe gustatorne, vrlo slične tipu II. Na bazalnom delu imaju gušća polja, okružena vezikulama, sličnim onim u sinapsama. Nervni završeci su u kontaktu sa tim poljima. Ćelije tip II i III smatraju se glavnim gustatornim prenosiocima; ćelija tip IV (lat. cellula basalis), nediferentovana ćelija, lokalizovana na dnu gustatornog telašca. Ima nerazvijene organele i veliko jedro. Bazalne ćelije su matične, dele se i diferenciraju na ostale gustatorne ćelije; ćelija tip V je periferna, perigemalna ćelija u bliskom kontaktu sa perigemalnim nervnim završetkom.