=““ =“:/s/2019/11/17/fb-content.png“ „0“ =“0″}
Ovaj sindrom obuhvata infekciju najnižih delova disajnog stabla, lokali- zovanu u intersticijumu pluća koja se karakteriše izraženim opštim infektivnim simptomima dok se respiratorni simptomi javljaju krajem prve nedelje. Veliki broj različitih agenasa izaziva nebakterijske, primame, atipične pneumonije ali najčešće je otkrivana M. pneumonae (20-40%). Osim Eatonovog agensa, i Chlamydia psittaci i Coxiella kurnetii mogu da dovedu do sličnih pneumonija i to u epidemijskim razmerama. Svi ostali respiratorni virusi, naročito adenoviru- si (tipovi 3, 4 i 7), virusi gripa i paragripa, respiratorni sincicijalni virus, coksa- ki i eho virusi pa čak i rinovirusi kod odojčadi, mogu dovesti do pneumonitisa (kako je najpre nazivana upala u intersticijumu).
 
Osnovni patohistološki supstrat nije u alveolama nego u intersticijumu pluča (između endotela kapilara i bazalne membrane alveole), lokalizovan peribronhiolamo i peribronhalno. Ovakvoj lokalizaciji promena odgovara radi­ološka slika pluća koja nije praćena auskultatomim nalazom na plućima. Na­ime, ove pneumonije se prezentuju kao ..nehomogena zasenčenja oblačasta, no- dozna, milijama ili trakasta, lepezasta, parahilamo ili parakardijalno u srednjim i donjim plućnim poljima, ponekada migriraju ali po pravilu ne zahvataju ple- uru. Auskultatomi nalaz i pored obilnog radiološkog može biti oskudan ili potpuno nedostajati.
 
Svaki od respiratornih virusa praktično može pored drugog oblika respi­ratorne infekcije da uzrokuje virusnu pneumoniju. Tada su obično pneumonije praćene simptomima karakterističnim za taj virus npr. kod adenovirusne pne­umonije je obično izražena i limfadenopatija, kod enterovirusne su prisutni po­red respiratornih simptoma i simptomi meningitisa ili egzantematične mani­festacije, ili pleurodinija, miokarditis, perikarditis i dr.