U svakodnevnoj ambulantnoj praksi teško je provesti merenje klirensa, pa se glomerularna filtracija može grubo proceniti prema koncentraciji ureje i krea-tinina u plazmi.
Urea u krvi je nepouzdan parametar u procjeni veličine glomerularne filtra-ce (GFR), jer zavisi od unosa proteina hranom, stanja hidrace i stepena kata-boličkih procesa. U zdrave dece kreće se od 5 ± 1,8 mmol/l do jedne godine, pa do 5,4 ± 1,4 mmol/l od 18 do 20 godine života.
Serumski kreatinin nastaje pri metabolizmu mišićnih proteina enzimat-skom degradacijom kreatin fosfata. Stvaranje kreatinina proporcionalno je miši-ćnoj masi određene osobe. Iz toga razloga su i vrednosti kreatinina za pojedini uzrast i spol različite.
Serumski cistatin C se pokazao kao tačniji pokazatelj bubrežne funkce od kreatinina. On je kationski neglikozilirajući, bazični protein niske molekularne težine koji se nalazi u svim ćelijama i tjelesnim tečnostima. Normalne vrednosti su mu od 0,7 do 1,38 mg/l. Glomerularna filtracija predstavlja količinu glomerularnog filtrata koji se svake minute stvara u svim nefronima oba bubrega. Meri se metodom klirensa. Renalni klirens neke tvari je predstavlen volumenom plazme (u ml) koji se u jedi-nici vremena (minuti) „očisti“ urinom od te tvari. Izračunava se prema formuli:
C = U x V x 1,73 m2 , P TP gde je C = klirens neke tvari, U = koncentracija neke tvari u deteta urinu, V = volumen urina za 24h, 1,73 m2 = tjelesna površina odrasle osobe, P = koncen-tracija neke tvari u plazmi i TP deteta = tjelesna površina deteta. Za rutinsku kliničku praksu se koristi klirens endogenog kreatinina (Ccr). Normalne vrednosti glomerularne filtrace ovom metodom za decu od 3 do 13 godina iznose 94 do 142 ml/min/1,73 m2. GFR se može odrediti i radioizotopski izračunavanjem iz krivule nestajanja radiofarmaka (99mTc-DTPA) iz krvi nakon intravenske injekce.
Tubularna reapsorpcija/sekrecija Klirens bilo koje tvari koja se filtrira u glo-merulu i zatim reapsorbuje u tubulu može se uporediti s klirensom kreatinina i izračunati tzv. frakciono izlučivanje (FE). Frakciono izlučivanje je dio filtrirane količine koji se izluči mokraćom prema formuli: FEx = Ux X Pcr, Px X Ucr gde je x = neka tvar, cr = kreatinin.
Zakiseljavanje urina Održavanje acidobazne ravnoteže organizma bubre-zi obavljaju na dva načina:
1) reapsorpcijom filtritranih bikarbonatnih jona u proksimalnom tubulu i
2) izlučivanjem kiselih produkata metabolizma u obli-ku slobodnih vodikovih jona i titrabilnih kiselina i amonevog jona (NH4 koji predstavlja spoj H i NH3) u distalnom tubulu.
Renalni prag bikarbonata može se odrediti posmatrajući pH urina pri infuziji bikarbonata. On predstavlja onu plazmatsku koncentraciju bikarbonata pri kojoj pH mokraće premašuje 6,8. U slučaju kada je primarno oštećen proces acidifikace u bubrezima, što dovodi do acidoze organizma, govorimo o renalnoj tubularnoj acidozi (RTA). U pacenata s proksimalnom tubularnom acidozom (tip II) urin je kiseo onda kada su bikarbo-nati u serumu niski (<20 mmol/l). Kod distalne tubularne acidoze (tip I) defekt je prisutan ako je pH urina uprkos sistemskoj acidozi iznad 5,5. Kada se sumnja na renalnu tubularnu acidozu tip I, izvodi se test opterećenja amonevim hloridom (NH4Cl). Pre i posle testa, svakog sata tokom 5 sati meri se pH krvi i mokraće, titrabilni aciditet i amonijak.
Ispitivanje koncentracijske sposobnosti bubrega Grubo se procjenjuje jedno-stavnim određivanjem specifične težine i/ili osmolalnosti prve jutarnje mokraće. Smanjena sposobnost koncentriranja mokraće jedan je od prvih znakova ošteće-nja bubrežne funkce. Ako postoji sumnja na dijabetes inspidus, provodi se test žeđanja. Detetu se nakon normalnog ručka ne daje tečnost niti tečna hrana sve do sledećeg jutra. Celi noćni urin i prvi jutranji urin sakupi se i u njemu odredi specifična težina ili osmolalnost. Ujutro se odredi i osmolalnost plazme. U zdra-ve dece specifična težina nakon testa je >1,025, a osmolalnost >800 mOsm/kg. Praktičan i pouzdan je i DDAVP (1 deamino 8-D-arginin vasopresin) ili desmo-presin test, kojim se ujedno omogućuje razdvajanje renalnog od centralnog dija-betes insipidusa. Desmopresin je sintetski analog antidiuretskog hormona koji se daje intranazalno (10 ug dojenčadi i 20 ug starijoj deci) i nakon toga se određuje specifična težina ili osmolalnost urina. Zdrava deca i deca s centralnim dijabe-tes insipidusom postižu rezultate slične onim u pokusu žeđanja. Naprotiv, deca s nefrogenim dijabetes insipidusom ne daju odgovor.