Pod limfedemom se podrazumeva otok ekstremiteta, ili dela ekstremiteta, koji je izazvan poremećajem oticanja limfe.
Limfedem Etiopatogeneza
Razlikuje se primami i sekundarni limfedem. Prvi je izazvan kongenitalnim poremećajem u razvoju limfnih puteva, a drugi stečenim smetnjama u oticaju limfe. Najčešći uzroci sekundamog limfedema su traume, maligna oboljenja, iradijacije, paraziti limfnih puteva, alergijski limfadenitisi i drugi. Postoji i posttrombotički u kojem postoji poremećaj i venske i limfne cirkulacije. Staza u limfnim putevima tokom vremena, osim otoka, izaziva fibrozu kože i potkožnog tkiva.
Klinička slika
Pacijenti se žale na otok dela ekstremiteta, najčešće dorzuma stopala, ah se otok može javiti na bilo kom delu, pa i na celom ekstremitetu. To je čvršći otok koji se ne da lako komprimovati. Koža je u početku bleda i normalne debljine, ali kasnije, kada se javi fibroza, postaje čvršća a potkožno tkivo biva izmenjeno. Za razliku od otoka drugog porekla, otok kod limfedema ne zavisi od položaja ekstremiteta ili doba dana, i u znatno manjoj meri reaguje na primenu diuretika. U najtežim slučajevima ekstremitet zbog otoka može dostići ogromne razmere i taj poremećaj se naziva elefantijaza. U dijagonostici limfedema koristi se ultrasonografija abdominalnih organa, limfoscintigrafija i limgfangiografija.
Prognoza i Lečenje
Prognoza zavisi od uzroka. To je hronična bolest koja se teško leči. Preporučuje se nošenje elastičnih čarapa i fizikalna terapija. Pomoću specijalnih aparata moguće je vršiti ritmičku masažu ekstremiteta i olakšati oticanje limfe. U slučaju infekcije preporučuju se antibiotici, a ako postoje veliki otoci može se pokušati sa diuretskom terapijom. Flavinoidi su se pokazah efikasnim u smanjenju edema. Primenjuje se Diosmin koji je glavna komponenta kod limfedema i otoka venskog porekla. Primenjuje se Daflon u obliku dražeja. Ukoliko ove mere ne pokažu zadovoljavajući rezultat, preporučuje se hirurška terapija.