Lupusni antikoagulans (LA) jeste imunoglobulin klase IgG ili IgM koga prema sadašnjem shvatanju čini familija stečenih antitela na kompleks fosfolipid-plazmatski protein. Prvi put je LA dokazan u sistemskom eritemskom lupusu, po čemu je dobio naziv. Međutim, LA javlja se i u ostalim sistemskim, malignim, virusnini i drugim bolestima, kao i kod osoba bez prepoznatljivog oboljenja. Postojanje LA uz klinički nalaz rekurentnih tromboza, spontanih pobačaja ili trombocitopenije predstavlja antifosfolipidni sindrom. Ako nije udružen sa drugim oboljenjem, onda je to primarni antifosfolipidni sindrom a ako je udružen sa nekim oboljenjem, onda je sekundaran.
Lupusni antikoagulans
Lupusni antikoagulans dijagnostikuje se na osnovu: I) produženog APTT ili koagulacionog vremena sa kaolinom, koji je senzitivniji test za LA, 2) produženja koagulacionog testa sa razblaženim Rusellovim zmijskim otrovom (DRVVT), koji je specifičniji test za LA i 3) trombocitnog neutralizirajućeg testa koji predstavlja potvrdni test za LA. Kod oko 70% bolesnika sa LA mogu se dokazati antikardiolipinska antitela metodom ELISA ili lažno pozitivan test VDRL (Veneral Disease Reference Laboratory) za sifilis.
Lečenje rekurentnih tromboza, kod bolesnika sa LA, sprovodi se kao kod urodenih trombofilija. Profilaktična antitrombozna terapija preporučuje se u stanjima povećanog rizika od nastanka tromboze, kao što su hirurške intervencije, imobilizacija, fcći trimestar trudnoće i porođaj. Kod bolesnika sa dve i više venskih tromboza sprovodi se dugotrajna antikoagulantna terapija. Kada su u pitanju trudnice, za sada ne postojijasno definisan princip lečenja. Primenjuju se maIe doze aspirina (75 mg), heparin, i. v. imunoglobulini i steroidi.