Mitralna regurgitacija označava istiskivanje dela udarnog volumena iz leve komore u levu pretkomoru usled disfunkcjie mitrajnog aparata.Najčešći iizioci mitralne regurgitacije jesu degenerativne promene mitralnog aparata, uzrokovane reumatskom grznicom, prolaps mitralne valvule, ruptura horde, koronarna bolesti i infektivni endokarditis.
Mitralna regurgitacija označava istiskivanje dela udarnog volumena iz leve komore u levu pretkomoru usled disfunkcjie mitrajnog aparata.
Etiologija:
Najčešći iizioci mitralne regurgitacije jesu degenerativne promene mitralnog aparata, uzrokovane reumatskom grznicom, prolaps mitralne valvule, ruptura horde, koronarna bolesti i infektivni endokarditis. Većina ovih faktora deluje tokom dužeg vremenskog perioda i, u tom slučaju, govorimo o hroničnoj mitralnoj regurgitaciji, čija je patoflziologija vezana za postepen porast pritisaka u plućnoj cirkulaciji. Pojedini uzroci (ruptura glave papilarnog mišića, perforacija mitralnpg listića) mogu trenutno dovesti do značajne mitralne regurgitacije, u kom slučaju se govori o akutnoj mitralnoj regurgitaciji. Ovi bolesnici su u veoma teškom stanju jer. zbog naglog porasta plućnih pritisaka, dolazi do edema pluća.
Dijagnoza:
Bolesnici se žale na dispneju. zamor, hemoptizije i, ponekad, promuklost. Fizički nalaz varira, u zavisnosti od težine mitralne regurgitacije, od potpuno normalnog do znakova globalnog popuštanja srca. Auskultacijom pluća možemo čuti kasnoinspirijumske pukote u boles- nika sa slabošću levog srca. Auskultacijom srca možemo čuti oslabljen prvi srčani ton na vrhu, kao i pojavu trećeg srčanog tona koji, kod ovih bolesnika, ne mora označiti tešku disfunkciju leve komore. Pulmonalna komponenta drugog srčanog tona je naglašena ukoliko se razvije plućna hipertenzija. Karakterističan je nalaz holosistolnog regurgitacionog šuma na vrhu koji se propagira ka aksili. Laboratorija je nespecifična. Na EKG-use zapaža hipertrofija leve pretkomore i/ili leve komore, kao i znaci oboljenja koje je dovelo do mitralne regurgitacije (infarkt, ishemija). Atrijalna fibrilacija je ređa nego u mitralnoj stenozi RTG srca i pluća pokazuje iste znake kao kod mitralne stenoze, ali se vida i dilataciia leve komore. Ehokardiografski se može tačno utvrditi uzrok mitralne regurgitacije, kao i njena težina (blaga, umerena, teška, veoma teška), što se radi na osnovu dužine prostiranja regurgjtadonog mlaza u levu pretkomoru. Kateterizacijom se uočavaju povišeni plućni pritisci, kao i enddijastolni pritisak u levoj komori. Koronarografija je obavezna, ukoliko se razmišlja o hirurškoj intervenciji, u bolesnika starijih od 40 godina. Leva ventrikulografija predstavlja zlatni standard za procenu težine mitralne regurgitacije (skala od 1 do 4+, težina raste sa brojem).
Terapija:
Terapija izbora akutng nastale mitralne regurgitacije je hirurška korekcija uzroka. U periodu do operacije bolesniku treba, u zavisnosti od arterijskogpritiska, uključitćvazodilatatore (natrijum nitroprusid) ili farmakološku (dobutamin, dopamin) ili mehaničku (aortna balon pum- pa) potporu. Slično prethodnom, osnovna terapija hronične mjtralne regurgitacije je, takode, hirurtka. Postojejri osnovna tipa operacije i to: rekonstrukcija mitralne valvule. zamena mitralne valvulesa prezervaci- jom kuspisa i zamena mitralne valvule bez prezervacije kuspisa. Opera- cija je indikovana, ukoliko bolesnik ima tegobe ili ukoliko dode do sistolne djsfonkcjjejevejcomore. Od lekova se mogu davati vazodilatatori (inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima, antagonisti kalcijuma), diuretici( tizidi, diuretici Henleyeve petlje) ili oralni antikoagulansi (pojava atrijalne fibrilacije). U svih bolesnika obavezna je prevencija infektivnog endokarditisa.